'Afganistanska je ekonomija fragilna i ovisi o stranoj pomoći', istaknula je Svjetska banka u svojem izvještaju objavljenom prije nekoliko mjeseci, dok još nije bilo očito da će talibani preuzeti vlast.

Sada su ekonomski izgledi još gori jer se prekidom inozemnih donacija nad zemlju nadvio oblak nesigurnosti. Afganistan je zemlja bogata prirodnim resursima, ali nova vlast u fokusu zasigurno neće imati njihovo iskorištavanje.

Ovisnost Afganistana o stranoj pomoći jednaka je ovisnosti Hrvatske o turizmu: oboje predstavljaju oko 20 posto bruto domaćeg proizvoda. Visoka je to brojka, piše BBC, ali je ipak daleko od 49 posto, koliki je bio udjel strane pomoći u BDP-u Afganistana prije deset godina.

Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Mass jasno je rekao o budućoj izravnoj njemačkoj pomoći režimu u Kabulu: 'Nećemo dati nijedan cent zemlji ako talibani uzmu vlast i uvedu šerijat.'

Njegov primjer vjerojatno će slijediti svi drugi izdašni zapadni donatori.

Ako je strana pomoć jedan stup temeljac afganistanskoga gospodarstva, onda je drugi potrošnja na obranu, na koju je samo lani otišlo još 29 posto BDP-a. Razvijene zemlje na obranu godišnje troše oko tri posto BDP-a ili manje. Hoće li novi režim uopće nabavljati novo naoružanje i od koga - veliko je pitanje.

O poslovnoj klimi i korupciji, koja je i prije dolaska talibana vladala zemljom, ne treba trošiti riječi, dovoljna je tek ilustracija da u Afganistan u protekle dvije godine nije došla nijedna greenfield strana investicija, a od 2014. do danas zabilježene su sveukupno četiri. Maleni Nepal u isto vrijeme privukao je 40 stranih greenfield investicija, a prilično nestabilna Šri Lanka čak 200 njih.

Privatni sektor, kako ga opisuje Svjetska banka, u Afganistanu je uzak. Čak 60 posto kućanstava zarađuje bavljenjem poljoprivredom, po tehnologiji proizvodnje uglavnom na razinama s početka 20. stoljeća.

Najvredniji kapital koji zemlja ima čine rudna bogatstva. Afganistan je prepun bakra, kobalta, ugljena, željezne rude, dragog kamenja, nafte i plina. No zbog nesigurnosti i raširene korupcije niti jedna strana kompanija nije se upuštala u velike investicije koje bi pokrenule proizvodnju i otvorile radna mjesta.

U Afganistanu su i velike zalihe litija, danas jako traženog u svijetu jer se koristi u proizvodnji baterija za mobilne uređaje i električne automobile, a pojedini američki dužnosnici kazali su da je potencijal iskorištavanja litija toliki da bi Afganistan zbog te rude mogao postati nova Saudijska Arabija. No Afganistance i talibane litij očito ne zanima.

Zanima zato Kineze te su s bivšom afganistanskom vladom dogovorili crpljenje nafte i rudarenje bakra, no od dogovora nije se dogodilo gotovo ništa konkretno.

Afganistansko gospodarstvo svoju pravu 'snagu' krije na crnom tržištu te ona možda višestruko nadmašuje prijavljeni BDP od oko 19 milijardi dolara. Na crnom tržištu može se nabaviti sve, a iako država od vađenja prirodnih bogatstava zarađuje jako malo, rudnici na crno rade punom parom, no najvažniji izvor zarade kako talibanima, tako i brojnim drugim kriminalnim grupama čine polja maka i proizvodnja opijuma te ih pod novim - starim šerijatskim režimom čeka svijetla budućnost.