Premda je država prije sedam godina izašla iz vlasništva Uljanika, pulski škver je do danas ostao paradržavna kompanija čvrsto vezana uz proračun. Provjerili smo tko su stvarni vlasnici Uljanika i koliko su uložili u propalu investiciju
Za razliku od ostalih velikih brodogradilišta, koja su morala proći dugotrajan proces restrukturiranja, Uljanik je 2012. dobio nove vlasnike kao perspektivno brodogradilište koje posluje bez problema.
Privatizacija Uljanika provedena je u dvije faze. Najprije je državni udjel prepušten radnicima, a nakon toga je provedena dokapitalizacija, u kojoj su sudjelovali institucionalni ulagači.
vezane vijesti
Radnicima je prodano 1,3 milijuna dionica po povlaštenoj cijeni od 51,23 kune, što je ukupno iznosilo 66,5 milijuna kuna.
Nakon toga uslijedilo je smanjenje, a zatim povećanje kapitala izdavanjem 1,1 milijun dionica po cijeni od 90 kuna. Nove dionice u vrijednosti od 100,8 milijuna kuna kupili su veliki investitori.
Međutim, iako se država riješila vlasništva, pokazalo se da je riječ samo o formalnoj promjeni. Naime, u dokapitalizaciji su uglavnom sudjelovali fondovi naslonjeni na državu i 'poslušni' investitori koji su uložili novac na mig države ili lokalne zajednice.
Najveći udjel u vlasništvu (9,9 posto) steklo je Croatia osiguranje, tada još u većinskom državnom vlasništvu, koje je uplatilo 30 milijuna kuna. Kapitalni fond u vlasništvu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje uložio je 20 milijuna kuna za 6,6 posto vlasništva, a treći najveći ulagač bio je Fond za razgradnju NE Krško, koji je upumpao 15 milijuna kuna i stekao pet posto vlasništva.
Među značajnijim suvlasnicima našla su se i dva obvezna mirovinska fonda (PBZ CO i Erste Plavi) te rovinjska Adris grupa.
Do danas se vlasnička struktura nije značajnije mijenjala, a novi vlasnici nisu doveli do kvalitativnih promjena. Umjesto unapređenja upravljanja i jače kontrole poslovanja, pasivno su promatrali urušavanje cijelog sustava. Znakovito je to da u razdoblju kulminacije krize nisu čak ni pokušali smijeniti neuspješnu upravu.
Znakovito je to da nisu ni prodavali dionice kako bi spasili bar dio ulaganja. Tek u zadnjih nekoliko dana, kada je postalo potpuno jasno da više nema spasa za Uljanik, dva mirovinska fonda krenula su u rasprodaju dionica po simboličnim cijenama u rasponu od jedne do tri kune.
