U godini u kojoj Hrvatska preuzima predsjedanje Europskom unijom zaključuje se desetogodišnja strategija EU-a za rast i zapošljavanje, u kojoj je postavljen niz ciljeva za poboljšanje konkurentnosti i produktivnosti Europe te podupiranje održive socijalne tržišne ekonomije. Provjerili smo u kojoj mjeri su ostvareni postavljeni ciljevi i kako u cijeloj toj priči stoji Hrvatska
U strategiji pokrenutoj 2010. dogovoreno je pet glavnih ciljeva za Europsku uniju do kraja 2020., koji uključuju zapošljavanje, istraživanje i razvoj, klimatske promjene (energiju), obrazovanje, socijalnu uključenost i smanjenje siromaštva.
U okviru strategije Europa 2020 nastoji se potaknuti rast koji je pametan - učinkovitijim ulaganjem u obrazovanje, istraživanje i inovacije, održiv – zahvaljujući odlučnom zaokretu ka niskougljičnom gospodarstvu i uključiv – stavljanjem velikog naglaska na stvaranje radnih mjesta i smanjenje siromaštva.
vezane vijesti
Uspjeh strategije Europa 2020 u velikoj mjeri ovisi o sposobnosti provođenja reformi na nacionalnoj razini radi poticanja rasta. U tom smislu svaka je država članica postavila vlastite nacionalne ciljeve u svakom od navedenih područja.
Ispunjenje ciljeva mjeri se svake godine, a vlade zemalja članica u travnju dostavljaju dva izvješća u kojima objašnjavaju na koje se načine nastoje približiti ostvarenju nacionalnih ciljeva.
Ciljevi postavljeni na razini Europske unije u većini područja znatno su ambiciozniji od onih koje je postavila Hrvatska. Tako je, primjerice, europski cilj povećati ulaganje u istraživanje i razvoj s 1,83 na tri posto BDP-a dok je Hrvatska u segmentu, u kojem inače najviše zaostajemo za zemljama članicama, zacrtala skroman pomak (s 0,88 na 1,4 posto BDP-a). Da stvar bude gora, čak i ovako nisko postavljen cilj nismo ostvarili, nego smo smanjili ulaganja u odnosu na 2010. godinu.
Izrazito loše stojimo i u zaposlenosti. Doduše, premašili smo skromno postavljen cilj od 62,9 posto zaposlenih u dobi od 20 do 64 godine, ali to postignuće ne može se smatrati uspjehom. Naime Hrvatska je sa stopom zaposlenosti od 65,2 posto na začelju EU-a, a nižu zaposlenost bilježe samo Grčka (59,5 posto) i Italija (63 posto). S druge strane, susjedna Slovenija premašila je ciljanu stopu od 75 posto, a u pojedinim europskim zemljama (Češka, Njemačka, Estonija) zaposleno je gotovo 80 posto promatrane populacije.
Znatno bolje rezultate Hrvatska pokazuje u području energetike i borbe protiv klimatskih promjena. U ovom segmentu Europska unija teži smanjenju stakleničkih plinova za 20 posto u odnosu na 1990., povećanju udjela obnovljivih izvora energije u krajnjoj potrošnji energije na 20 posto te poboljšanju energetske učinkovitosti za 20 posto. Postavljene ciljeve, identične onima na razini Europske unije, Hrvatska je ne samo ostvarivala, već i značajno nadmašila. Tako je, primjerice, udio obnovljivih izvora energije dosegnuo 27,3 posto, a na razini EU-a 17,5 posto.
Međutim stručnjaci upozoravaju da su uspjesi na području energetike i borbe protiv klimatskih promjena više posljedica procesa deindustrijalizacije i povoljne strukture energetskih izvora koja datira iz ranijeg razdoblja (visok udjel hidroenergije) nego aktivnih mjera energetske politike.
Od pet promatranih područja najbolje pokazatelje imamo u obrazovanju. Strategija Europske unije predviđa podizanje razine obrazovanja smanjenjem postotka mladih osoba koje rano napuste školovanje ispod 10 posto te poticanje dodatnog obrazovanja tako da najmanje 40 posto mlađe generacije završi neki oblik višeg i visokog obrazovanja.
U Hrvatskoj posebno iznenađuje izrazito nizak postotak (3,3 posto) osoba u dobi od 18 do 24 godine (uglavnom su to studenti) koji prijevremeno napuste školovanje. Nije potpuno jasno kako smo postigli ovako fantastičan rezultat s obzirom na velik broj studenata koji ne završavaju studij. Možda je kvaka u tome što je gornja granica za mjerenje dob od 24 godine, a poznato je to da naši 'vječni' studenti znatno duže zadržavaju studentska prava.
U strategiji borbe protiv siromaštva cilj Europske unije je najmanje 20 milijuna ljudi izbaviti iz siromaštva ili socijalne isključenosti. Ispunjenje ovoga cilja u velikoj je mjeri poremetila gospodarska kriza koja je sve do 2016. kumovala povećanju broja siromašnih i socijalno isključenih.
U svojoj strategiji Hrvatska je postavila prilično neambiciozan cilj – smanjiti broj osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti na 1,22 milijuna, odnosno 35 posto populacije. Na ovom području od 2014. bilježimo pozitivne trendove, a najbolji rezultati postignuti su u posljednje dvije godine, u kojima je broj siromašnih srezan za 550 tisuća.
