Holmstrom je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju s britanskim ekonomistom Oliverom Hartom, i to za istraživanje o utjecaju ugovora na ponašanje i o njihovim mehanizmima zaštite pozicija poslodavaca i zaposlenika istodobno.

U ponedjeljak je okupljenima na matičnom američkom Institutu za tehnologiju Massachussettsa (MIT) kazao da njegova i Hartova istraživanja nisu uvijek dopirala do onih koji definiraju ugovore o plaćama.

"Dvije ili tri godine bio sam u upravnom odboru Nokije i smatram da se plaće izvršnih direktora kreću u rasponu od razumnih do apsolutno strašnih", istaknuo je Holmstrom, izdvajajući poticaje članovima uprave u obliku dionica i opcija.

I slom Enrona ima veze s ugovorima o plaćama izvršnih direktora, konkretno s izdašnim dioničkim opcijama kojima njihovi interesi nisu bili povezani s onima tog naftnog diva, tvrdi finski ekonomist.

"Mislim da je kod takvih modela najproblematičnije što izvršni direktori nisu istinski zainteresirani raditi za dobrobit kompanije, što mogu u vrlo kratkom roku uzeti novac i otići", pojasnio je Holmstrom.

Određivanje plaća izvršnih direktora postalo je previše komplicirano, kazao je novinarima dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju. "Previše je faktora i vlada totalna zbrka... Volio bih da se nadležni malo bolje upoznaju s našim spoznajama i našim tumačenjem mehanizama naknada za izvršne direktore", naglasio je.

Šezdesetsedmogodišnji Finac oduševljen je što je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju, ističući da "imao sreće" da je počeo istraživati to područje upravo u trenutku kada se našlo u fokusu interesa. Bio sam u pravo vrijeme na pravom mjestu, zaključio je.

Odbio je skicirati najbolji model za određivanje plaća, ističući da je teško parirati utjecaju tržišta. "Ekonomika zapravo nema stav o visini" plaća kao ni o tome zašto su plaće izvršnih direktora toliko porasle proteklih godina, napomenuo je.

"Tako je kako je. U pitanju je nedokučiva igra ponude i potražnje", kaže finski ekonomist.