Pitanje porijekla hrane u posljednjih tridesetak godina postalo je poprilično važan faktor prilikom odabira toga što ćemo, gdje i od koga kupovati. Rast industrijske poljoprivrede, razvoj procedura za brzo genetsko modificiranje, do kojih je došlo dijelom zbog demografske eksplozije, a dijelom zbog snažne želje da se upravo na tome zaradi, doveli su s druge strane i do rasta svijesti o karakteristikama hrane koja se prodaje i konzumira.

Komentari kako neko voće ili povrće više 'nema okusa' ili kako je neko meso kvalitetnije jer nije došlo s industrijske farme nego iz dvorišta u nekom selu postali su uobičajeni, a takvu je situaciju opet iskoristila poljoprivredna industrija. Pojmovi 'organsko' ili 'bez GMO-a' postali su reklamne poštapalice koje bi trebale naznačiti da je određena hrana do trgovine ili stola došla u ovoj ili onoj mjeri bez utjecaja moderne industrijske poljoprivrede.

Organska poljoprivreda neizostavno se veže i uz čuvanje okoliša i njegovu zaštitu od modernih korporacija, pa je zaštita okoliša u posljednjih nekoliko desetljeća postala i poprilično političko pitanje. Razne, tzv. zelene stranke najčešće su se vezale uz lijevu stranu političkog spektra, nasuprot korporacijama koje mijenjaju i zagađuju okoliš ne bi li time zatomile glad za profitom.

Koketiranje AFD-a s 'čistim' porijeklom hrane

Kupite li pak ovih dana organsku hranu u nekoj od njemačkih trgovina, postoji realna šansa da ste svojim odabirom nesvjesno financirali - krajnju desnicu. Posljednjih godina, naime, trend organske proizvodnje hrane prisutan je na dijelu gospodarstava u Njemačkoj koja se na takvu vrstu poljoprivrede odlučuju iz desničarskih uvjerenja o 'čistom' porijeklu hrane koju se uzgaja i konzumira.

Spomenuti trend izazvao je pažnju javnosti 2012. godine, nakon što je Zaklada Heinrich Böll objavila knjigu koja se bavi temom ekoloških farmi i njihove veze s desničarskim politikama. Sama Zaklada Heinrich Böll je vezana uz političku stranku Zelenih u Njemačkoj, čiji zastupnici u državnom parlamentu drže nešto manje od deset posto ukupnih mjesta, ali u pojedinim saveznim pokrajinama premašuju taj udio, da bi u pokrajini Baden-Württemberg bili najpopularnija stranka s povjerenjem više od 30 posto birača.

Knjigom se pokušava objasniti veza između desničarskog ekstremizma i posvećenosti zaštite okolišu te opasnosti koju ta veza predstavlja. Stručnjaci upozoravaju da na taj način, kroz spektar ekologije, ekstremne desničarske ideje postaju prihvatljivim dijelom svakodnevice. Autori knjige su se fokusirali na sjeveroistočnu njemačku pokrajinu Mecklenburg-Vorpommern, u kojoj je, prema njima, koncept nacionalističkih farmi uzeo najviše maha.

Nakon pada Berlinskog zida obitelji su se počele naseljavati u ruralnim dijelovima istočne Njemačke i živjeti od rada na poljima, a jedna od zajedničkih niti bila im je nacionalistička orijentacija. U spomenutoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern stranka Alternativa za Njemačku (AfD, Alternative für Deutschland), poznata po desnim stavovima, drži petinu mjesta i druga je po popularnosti. AfD je na posljednjim saveznim parlamentarnim izborima najveću podršku dobio upravo na istoku Njemačke.

Gudrun Heinrich, stručnjakinja za desničarski ekstremizam na sveučilištu u njemačkom gradu Rostocku, prije nekoliko godina za Deutsche Welle izjavila je da ekstremi desničari prihvaćanjem i promoviranjem ekološke poljoprivrede 'pokušavaju postati vrlo normalan dio društva, što je opasno jer imaju vrlo dehumanizirajuće stavove'. Desničarski ekstremisti koji se posvećuju ekološkim temama time se 'nastavljaju na vrlo dugu tradiciju', objašnjava Heinrich.

Arijsko veganstvo

Poznato je da su prvi zakoni s ciljem zaštite okoliša na području Njemačke uvedeni sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća, u doba nacističke Njemačke Adolfa Hitlera. Ideja zaštite nacionalnih prirodnih ljepota i zemlje tada je naišla na odobravanje među ljudima i imala je propagandne efekte. Slične pobude desničarski ekstremisti imaju i danas te iza njihove nominalne posvećenosti ekologiji stoje neprihvatljive ideje.

Prije nekoliko godina savezna pokrajina Rheinland-Pfalz, na zapadu Njemačke, angažirala je stručnjake da sastave letak u kojem se razotkrivaju skrivene namjere i ideje kojima desničari pokušavaju pridobiti nove simpatizere. U tom letku su odabrani citati koji su došli iz ekstremno desničarske Nacionalne demokratske stranke (NPD, Nationaldemokratische Partei Deutschlands) te je objašnjeno kakve ideje leže iza proklamirane ekologije.

Tako je naglašeno da se retorika protiv prekomjerne populacije bazira na definiciji čiste njemačke rase, a simpatije 'zelenih neonacista' prema ugroženim životinjskim vrstama povezane su sa zabrinutošću da su danas 'čisti' Nijemci sve rjeđi. Konačni cilj ekološke orijentacije je pridobivanje novih političkih simpatizera među onima koji se već brinu za okoliš i ekološke teme, ističu stručnjaci.

Inicijative se ne baziraju samo na uzgoju i prodaji ekološke i organske hrane u trgovinama, nego neonacisti na istoku Njemačke organiziraju razne događaje posvećene ekologiji. Uz to, na popularnom internetskom servisu Youtube predstavljaju se vegetarijanski recepti koji se prikazuju idealnima za prehranu 'arijske' nacije. Desničarski stavovi proklamiraju se i kroz medije, primjerice u časopisu Umwelt & Aktiv (hrv. okoliš i aktivnost), popularnom u južnoj Njemačkoj, gdje se među člancima posvećenim prirodi, okolišu i životinjama nalaze i oni s jasno ksenofobičnim stavovima.

Jabuka nije isto što i kukasti križ

Neki stručnjaci ipak drže da koliko god bila jasna veza između desničarskih politika i organske poljoprivrede u Njemačkoj, ona nema velikog utjecaja. Čelnik njemačkog udruženja organskih proizvođača hrane svojevremeno je izjavio da se radi tek o manjem broju poljoprivrednika i uzgajivača kod kojih dominira desničarska ideologija. Pojedini stručnjaci za desničarski ekstremizam kažu da su 'zeleni neonacisti' tek vrlo maleni dio puno šire priče u kojoj ekstremističke stavove ima širi dio stanovništva, posebno na istoku Njemačke. Oni smatraju da je uloga organske proizvodnje u širenju desničarskih ideja prenapuhana te da kupovina jabuke nije isto što i isticanje svastike.

Situacija u kojoj su zajednički jezik u propagiranju ekološke čistoće i zaštite životinja u Njemačkoj našle političke snage s krajnje suprotnih strana spektra interesantan je fenomen te bi se trebalo nadati da će barem priroda i okoliš profitirati od toga. Pokaže li se da pod ekološkom krinkom bujaju i ekstremno desničarski stavovi, organska hrana dobit će novu, aktivnu političku ulogu, dosad rezerviranu za trule rajčice.