Jaz između plaća i cijena stanova povećava se u većini hrvatskih gradskih središta. Najteža situacija je u gradovima u priobalju, u kojima za kvadrat stana treba izdvojiti više od tri prosječne plaće
Najnovija analiza hrvatskog tržišta nekretnina Ekonomskog instituta Zagreb za 2023. godinu pokazuje da si žitelji gradova na jugu Hrvatske i dalje znatno teže mogu priuštiti kupnju stambene nekretnine nego stanovnici kontinentalnih naselja.
U priobalnim mjestima indeks priuštivosti veći je od 20, što znači da je za kvadratni metar stana potrebno izdvojiti više od 20 posto godišnjeg dohotka. U turističkim središtima s najskupljim nekretninama indeks se penje i preko 30, pa građani koji žive u Dubrovniku, Rovinju, Hvaru, Baškoj ili Novalji trebaju izdvojiti više od 30 posto godišnjeg dohotka, odnosno više od tri mjesečne plaće za kvadratni metar stana.
Ogromne razlike između obale i kontinenta
Među osamdesetak gradova i općina s najteže dostupnim nekretninama nema naselja koje nije priobalno. Tek na 86. mjestu nalazi se Zagreb s vrijednošću indeksa 17,1, u kojem su stanovnici za prosječni godišnji dohodak mogli kupiti 5,9 kvadratnih metara stambenog prostora.
S druge su strane najpriuštiviji stanovi u Vukovaru, u kojem se za prosječni godišnji dohodak može kupiti 50 stambenih kvadrata ili petnaestak puta više nego što to mogu stanovnici priobalnih naselja. Zbog niskih cijena nekretnina izuzetno su priuštivi i stanovi u Đurđevcu, Vrbovskom, Čabru, Pakracu, Belom Manastiru, Bistri, Kninu, Đurđenovcu i Dardi, gdje građani mogu za godišnji dohodak kupiti više od 20 kvadrata stambenog prostora.
Među 15 najvećih hrvatskih gradova, najnepristupačnije stanove imaju Splićani jer si za prosječnu godišnju plaću mogu priuštiti samo 3,5 kvadrata. Unatoč visokim cijenama stanova, u Zagrebu su stanovi priuštiviji nego u priobalnim gradovima zbog viših prosječnih plaća.
Od većih gradova najpriuštivije nekretnine nalaze se u Sisku i Bjelovaru, čiji si žitelji za prosječnu godišnju plaću mogu kupiti više od 10 stambenih kvadrata.
Mjera priuštivosti
Indeks priuštivosti pokazuje koliko je građanima dostupan kvadratni metar stana stavljajući u omjer srednju vrijednost cijene kvadrata i prosječni godišnji dohodak po zaposlenom.
Visoka vrijednost indeksa ukazuje na nisku priuštivost kupnje i obrnuto. Primjerice, ako je vrijednost indeksa 20, to znači da kupac treba izdvojiti 20 posto godišnjeg neto dohotka za kupnju kvadratnog metra stambenog prostora.
Dostupnost se smanjuje iz godine u godinu
Od promatranih 15 gradova, priuštivost nekretnina povećana je u 2022. godini u odnosu na 2021. u samo dva grada (Šibenik, Bjelovar). U svim ostalim gradovima dostupnost je smanjena, i to najviše u Vinkovcima (rast indeksa sa 8,5 na 12,4). Zbog snažnog rasta cijena osjetno je smanjena priuštivost u Splitu i Zagrebu.
Treba naglasiti da indeks priuštivosti uključuje samo dohodak ostvaren od nesamostalnog rada te ne uzima u obzir druge vrste dohotka, kao što su dohodak od samostalnog rada, dohodak od financijske imovine te dohodak od nekretnina i nekretninskih prava, a oni posebice u primorskim i otočnim jedinicama lokalne samouprave mogu predstavljati značajan dio ukupno ostvarenog dohotka lokalnog stanovništva.