Polančec ističe da su ispregovarani uvjeti za hrvatska brodogradilišta s Europskom komisijom (EK) prihvatljivi i da je po njima moguće uspješno restrukturirati i privatizirati brodogradilišta i privući kapital za tehnološku obnovu. Sindikate koji djeluju u brodogradilištima Polačec poziva da preuzmu svoj dio odgovornosti i da se rješenja traže putem dijaloga, a ne putem štrajka ili prosvjeda.

Podsjeća da je prošli tjedan održan još jedan krug pregovora s predstavnicima EK-a te da su razriješena mnoga dotad otvorena pitanja.

Prihvaćen je naš model privatizacije, a iako EK ne pristaje da obvezni uvjet natječaja bude sudjelovanje zaposlenika u privatizaciji, mogućnost za to otvara se kroz eventualni socijalni sporazum kojeg sindikati mogu sklopiti s potencijalnim ulagačem.

Kao datum početka privatizacije utvrđen je 1. ožujka 2006. što smo zajednički utvrdili prihvatljivim. Prihvaćen je posebni model privatizacije Uljanika. Razina smanjenja kapaciteta na 393 tisuće tona cGT zadovoljava i daje mogućnost isporuka sukladno knjizi narudžaba. Dopušteno je i povećanje kapaciteta nakon izlaska tvrtke iz poteškoća, razina vlastitog doprinosa bit će minimalno 40 posto od ukupnih troškova restrukturiranja, a ne kao u drugim slučajevima 50 posto, a prihvaćen je i naš model rješavanja pomorskog dobra, kaže se u pismu.

Sve to, navodi Polančec, daje mi za pravo tvrditi da nam ispregovarani uvjeti trebaju biti prihvatljivi i da je pod tim uvjetima moguće uspješno provesti restrukturiranje i privatizaciju i privući toliko potreban kapital za tehnološku obnovu.

Unatoč tome, dio sindikata odlučio se za štrajk, piše Polančec, a kao razlog najčešće se navodi nezadovoljstvo činjenicom da država neće ostati 25 postotni vlasnik nakon privatizacije te što će se dozvoliti i u prvom krugu mogućnost da ponude daju tvrtke koje žele dopunu djelatnosti.

Polančec naglašava da je na sastancima sa sindikatima kontinuirano govorio da EK ne prihvaća mogućnost da država ostane suvlasnik dionica nakon privatizacije te da to ne bi trebalo biti iznenađenje ni danas. Pritom ponavlja da će zajednički analizirati ponude i odlučivati o najpovoljnijoj.

U pogledu mogućnosti prenamjene odnosno dopune djelatnosti brodogradilišta, Polančec izvještava sindikate da je cijelog ovog tjedna u dodatnim konzultacijama s EK-om usuglašeno da natječaji ne mogu biti diskriminirajući odnosno da će se u natječaju omogućiti podnošenje ponuda koje uključuju i obavljanje nekih drugih djelatnosti.

U ocjenjivanju ponuda najvažnija će biti dugoročna stabilnost tvrtke, visina ulaganja strateškog partnera, održavanje što je većeg broja radnih mjesta. Ukoliko se dobiju približno jednake ponude prednost će dobiti ponuda koja podrazumijeva nastavak djelatnosti.

Sve to skupa, smatra Polančec, trebalo bi sindikatima dati dodatnu sigurnost i otkloniti razloge prosvjeda i štrajka. Dapače, ističe da od sindikata traži da preuzmu svoj dio odgovornosti i da rješavanje problema traže kao do sada kroz dijalog s njim i njegovim suradnicima, a ne putem štrajka ili prosvjeda.

Polančec naglašava da se u ovim trenucima s bankama pregovara o reprogramu obveza brodogradilišta koja dospijevaju na naplatu do kraja godine, a kreću se na razini od gotovo 5 milijardi kuna te da se pokušavaju dobiti dodatni krediti od 1,5 milijardi kuna kako bi se nastavila proizvodnja i mogle isplaćivati plaće.

Paralelno s tim pokušavaju se ugovoriti dodatni poslovi za 3. maj čija je knjiga narudžaba gotovo prazna. U takvim okolnostima svaki prosvjed ili štrajk otežava nam posao, povećava rizik za banku i odbija banke od daljnjeg kreditiranja, kaže Polančec.