Kaže i da je kolegama iz HDZ-a u Saboru rastumačio sve nejasnoće oko toga i da više nemaju primjedbi na prijedlog zakona. ‘Pojasnit ćemo naše namjere i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Predlože li suvisle izmjene, uvažit ćemo ih. Ostat će nevladine organizacije kojima je posao kritizirati nas i poštujem to’, kaže Vrdoljak.

NVO-i smatraju da se tim zakonom stvara podloga za moguću privatizaciju šumskog i poljoprivrednog zemljišta te vodnoga gospodarstva.

Sve mi to možemo i po današnjim zakonima. Župani i čelnici lokalnih samouprava i danas mijenjaju svoje prostorne planove te dio poljoprivredne površine, šumskog i vodnog zemljišta, pretvaraju u građevinsko i prodaju ga. Taj nam zakon ne daje nikakve nove ovlasti, ali nam ubrzava postupke koji danas predugo traju.

Jeste li razgovarali s predstavnicima NVO-a?

Ne, nisu tražili razgovor sa mnom kako bi saznali o čemu se radi. Probleme brodogradnje riješili smo u razgovoru sa sindikatima i tu više nema problema, a nevladine udruge nisu pokazale takvu volju.

Zato što nemamo vremena. Ljudi me pitaju kada ćemo pokrenuti gospodarstvo, kada će Pliva ili Ikea završiti investiciju kako bi se tamo netko zaposlio? I sada bih im trebao reći da ćemo prvo tri mjeseca imati javnu raspravu? Ikea čeka već tri godine i da smo imali ovaj zakon, sva bi dokumentacija bila gotova za šest mjeseci i mogli bi krenuti na gradilište. Tu su izgubljeni ogromni novci, ljudi koji bi odavno radili još ne zarađuju, ne mogu plaćati režije niti osigurati egzistenciju. Zato moramo brzo donijeti taj zakon jer građani ove zemlje nemaju posao.

Njime ćemo utvrditi rokove i neće se više gubiti godinu i pol za izradu studije utjecaja na okoliš. Ako neki od nas rade 12 ili 18 sati dnevno, onda i izrađivače studija molim da rade i završe posao za 30 dana.

Opet ćemo poštivati zakonske postupke, nećemo graditi bez studija i analiza, ali studije se više ne mogu raditi godinu i pol. Ako premaše rokove i ne dovrše studiju, smatrat ćemo da su prihvatili projekt. Iz Ministarstva zaštite okoliša predložili su te rokove, a ostala rješenja došla su iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja koje će izdavati dozvole te iz Ministarstva poljoprivrede.

Da je Mirela Holy ostala ministrica zaštite okoliša, možda to ne bi išlo tako glatko kao kod Zmajlovića, koji će provesti sve što premijer od njega zatraži?

Naravno da će provesti. A premijer traži da zaposlimo ljude i, ako je moguće, za šest mjeseci zakopamo lopatu u Plominu 3. Ondje će raditi dvije tisuće građevinara i to moramo obaviti u skladu s postojećom regulativom. Glavna rasprava vodit će se pri biranju projekata, a sada otvaramo vrata nekim, prvenstveno državnim projektima. Kada bismo izgradili autoceste da nismo imali Zakon o izvlaštenju? Nikad! Je li netko bio nepravedno izvlašten? Treba li cesta na koju smo potrošili 600 milijuna kuna ostati zatvorena jer netko za zemlju traži nerealnu cijenu? To je ucjenjivač. Zbog takvih država je uvela mehanizme kako da to riješi.

Gospodin Šuker mi je ispričao da neki čovjek ne može dobiti građevinsku dozvolu jer je u prostornom planu ucrtan potok kojega u naravi uopće nema (?!). Hrvatske vode nemaju problem s izmještanjem 'potoka’ nešto dalje, to je školski primjer zamjene vodnog dobra. Ali taj će čovjek sada puno lakše dobiti građevinsku dozvolu i sutra zaposliti 30 lokalnih ljudi.

I dalje predugo čekamo i previše plaćamo potrebne dozvole, sustav je neučinkovit i glomazan, pravni postupci dugotrajni i nedosljedni. Tko će nam u takvim uvjetima doći ulagati?

Doći će. Volio bih živjeti u zemlji u kojoj takav zakon nije potreban. Za pet, šest godina bit ćemo takva zemlja, jer toliko nam treba da popravimo ono što je učinjeno posljednjih osam i više godina. Izmjenama Zakona o gradnji, o prostornom uređenju, o koncesijama... dozvole će se dobivati za nekoliko mjeseci. Ali mi ne možemo toliko čekati. Sličan zakon imaju Mađarska, Slovenija, Češka... koje nisu stigle urediti sustav. Švedska i Norveška ga, primjerice, nemaju. Bez obzira na sve propuštene šanse, mi smo i dalje zemlja s velikim mogućnostima. Vlasnici smo naše zemlje, šuma, voda, na odličnom smo geostrateškom položaju, imamo prekrasan Jadran, turizam velikog kapaciteta, kao i energiju. Sve te prednosti dovode ljude.

Možete li u Povjerenstvu za ocjenu strateških projekata ostaviti mjesto i za predstavnika nevladinog sektora?

Naravno, ali kako ga izabrati kada se oni ne mogu dogovoriti tko će ih zastupati? Prije dolaska na Povjerenstvo projekte analizira operativni tim, pa predstavnika NVO-a čeka mjesto u tom timu.

Favorizira li prijedlog novog zakona velike poduzetnike na račun malih i srednjih?

Ne, jer ulaganje 150 milijuna kuna nije jedini kriterij. Ako imaju inovaciju ili izvozni proizvod, otvorili smo vrata malim i srednjim poduzetnicima. Njihova investicija može biti strateška ako to Vlada odluči, pa ako im projekt vrijedi i milijun kuna. Rješavanje problema brodogradnje nam je pri kraju. U njezino spašavanje građani Hrvatske uložili su dosad 23 milijarde kuna, a samo u posljednjih osam godina 14,4 milijarde! Da nisu ondje potrošene, od toga bi barem dvije završile u Slavoniji. Do ljeta moramo završiti taj postupak i nema više ulaganja milijardi u brodogradnju. Gazpromu smo otvoriti vrata i to će donijeti dobre rezultate. Gradnja magistralnog plinovoda je propuštena šansa, ali odvojkom ćemo ipak dovesti plin po povoljnijoj cijeni.

Zar prethodne vlade nisu uočile gospodarske prednosti postavljanja magistralnog plinovoda? Zašto, primjerice, premijer Sanader nije htio poslovati s Rusima?

Radio je neke stvari vjerojatno za sebe, a ne za ovu zemlju. Nije lako raditi taj posao i reći Rusima da im otvarate tržište, ali da ćete napraviti i LNG. Danas je to najskuplji plin, ali ne znamo što će biti kada SAD vjerojatno 2015. počne izvoziti Shall-gas. Zato moramo biti spremni s logistikom. Želimo ih sve, a nikoga ne degradiramo, nego pokazujemo odanost svojim građanima da bismo imali jeftiniji plin.

Očekujete li katarskog emira na proljeće u Hrvatskoj?

Da, mislim da dolazi u svibnju na otvaranje džamije u Rijeci. Dotad bih volio konkretizirati njihove namjere. Oni su nam ponudili ugovor za isporuku LNG-a na 25 godina. Drugo je pitanje tko će ga graditi, a treće tko će kupiti plin. Logično je da onaj koji kupuje sudjeluje u izgradnji i na taj način dijeli rizik. Možda je i Katar zainteresiran za gradnju, ali to ćemo znati nakon što odem onamo krajem veljače ili početkom ožujka. Za hrvatsko tržište iz LNG-a ne trebamo više od milijardu prostornih metara plina.

Kako smijeniti nesposobne u državnoj upravi?

Krenut ćemo od uprava javnih poduzeća čim utvrdimo rezultate njihova rada iz 2012. godine. Tada ćemo znati hoćemo li ih smijeniti, kazniti ili nagraditi. Kriterij ne smije biti veličina dobiti, jer javna poduzeća ne postoje da bi stvarala dobit, nego pružala uslugu građanima, ulagala i zaposlila realni sektor. Ako i nakon toga ostvaruju dobit, moraju sniziti cijenu usluge. Problem će biti u ministarstvima i javnoj upravi gdje su stotine ljudi, službenika koji su ondje desetljećima. Kako ih ocijeniti i riješiti unutarnju hobotnicu državne uprave?

Prema Zakonu o radu ili kolektivnim ugovorima, nema velike šanse da date otkaz onome koji samo sjedi na svome radnome mjestu i ništa ne radi. Ima ondje vrlo operativnih ljudi koji su me iznenadili znanjem i iskustvom. Na njih svalim sav posao jer nemamo vremena, a oni drugi i dalje dobivaju plaću. Kada pitam kako ih se možemo riješiti, kažu mi da bi to trajalo godinu dana.