Prijevare, kažu osiguravatelji, nisu samo štetne zbog izravnih troškova i veće isplate naknada za štete nego i smanjuju učinkovitost cijelog poslovanja te utječu i na odugovlačenje procesa isplate podjednako poštenim i nepoštenim klijentima (kojih je najviše do pet posto).

Premda nerado govore o tom dijelu poslovanja, osiguravatelji su suglasni da se najčešće susreću s pokušajima lažiranja štete na vozilima. Primjerice, čest je slučaj da se, kad na vozilu postoje prijašnja oštećenja (već naplaćena od neke druge osiguravajuće kuće), pokušavaju prijaviti i naplatiti kod novog osiguravatelja. Katkad građani lažiraju cijeli događaj s nastalom štetom, npr. da već oštećena vozila sudjeluju u prometnoj nezgodi s policijskim očevidom ili bez njega, te naposljetku da se nakon takva događaja namjerno oštećuju dijelovi koji nisu bili oštećeni radi povećanja obujma štete.

U Allianzu, recimo, ističu da vlasnici automobila često pokušavaju prijaviti totalnu štetu na automobilu ugradnjom aktiviranih zračnih jastuka, što je zbog visoke cijene sustava jastuka (tj. i do 2.400 eura) jedan od češćih pokušaja varanja osiguravatelja.Susreću se i sa slučajevima drugih većih oštećenja, čak i s fotografiranjem drugih vozila u sklapanju kasko-osiguranja, kažu u Graweu. Toj su tehnici, kažu, doskočili uvodeći na početku godine i obvezno fotografiranje vozila i provjere prijašnjih šteta u evidencijama drugih osiguranja.

Neki drugi osiguravatelji dodaju i da ima primjera nezgoda i s lažiranim policijskim zapisnicima. Vozilo koje je već prije pretrpjelo veću štetu prevaranti, recimo, ponovno registriraju a da ga prije toga ne poprave, što svjedoči o lošem sustavu kontrole tehničkih pregleda. Sklapa se polica kasko-osiguranja i fotografira drugo vozilo s registarskim pločicama stvarnog vozila. Nakon određenog vremena pojavljuje se policijski zapisnik koji odgovara nastanku oštećenja i prijavljuje se šteta. Otkrije li se prijevara pravodobno, na vidjelo, kažu, izlazi i sprega kriminala i određenih sustava u državi.Još je aktualan problem višestrukog osiguranja imovine, pri čemu stranka koja, na primjer, ima kuću osiguranu u nekoliko osiguravateljskih kuća, prijavom štete na temelju nekoliko polica nastoji doći do višestruke naknade štete.

U svim osiguravajućim kućama aktualan je i problem pokušaja naplate osigurnine životnog osiguranja u slučaju tjelesnog oštećenja, ozljede ili narušenja zdravlja iako je riječ o šteti koju je korisnik osiguranja sâm sebi prouzročio, najčešće da se naplati od osiguravajuće kuće. Nije rijetkost da takvi ljudi imaju nekoliko polica životnog osiguranja i tako nastoje izvući znatnu novčanu korist.No za 'uhođenje' takvih klijenata uvelike pomaže baza osiguranika dostupna u HUO-u. Njome su, kažu, zadovoljni i u Agramu i Croatia osiguranju. Svi članovi te udruge imaju, naime, pristup toj bazi koja bilježi svakog pojedinca koji je podnio odštetni zahtjev. Tako se vrlo brzo na osnovi imena, broja tablice automobila i sličnih podataka može iščitati ima li što sumnjivo, odnosno otkriti postoje li elementi za povezivanje iz istoga štetnog događaja, kažu osiguravatelji.