Kada je krajem listopada prošle godine na Danima hrvatskog turizma u Bolu na Braču predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH) Eduard Andrić zaprijetio da će, ne riješe li se dugogodišnji problemi poslovanja pojedinih tvrtki, pred ovaj Uskrs pokrenuti štrajkove nezadovoljnih turističkih radnika, malo tko je uopće nešto rekao ili komentirao. A situacija se nije mnogo promijenila. U zamućenom svjetlu neriješenih, nagomilanih starih i brojnih novih problema počinje još jedna sezona u Hrvatskoj.

Zbog problema neisplaćenih i zakašnjelih plaća ove je godine već bilo nekoliko prosvjeda, koje su poduzeli samo radnici tvrtki u državnom vlasništvu (crikvenički Jadran, Club Adriatic), a kako najavljuje Andrić, nije isključeno da ih bude još.

Potezi radnika u velikoj mjeri ovisit će o završetku pregovora Sindikata s poslodavcima o nacionalnom kolektivnom ugovoru za ugostiteljstvo (i turizam) koji se vode od početka ove godine. 'Pod krinkom promjena zakona o radu, poslodavci su masovno umanjili gotovo sva stečena materijalna i druga prava zaposlenih, na što Sindikat kao pregovarač neće i ne može pristati', upozorava Andrić te dodaje da plaće u turizmu ionako već godinama zaostaju za republičkim prosjekom za više od 15 posto.

Osim niskih i neredovitih, pa i neisplaćenih plaća, Andrić ukazuje i na druge probleme poput otkaza pod krinkom prisilnih godišnjih odmora ili slobodnih dana, nedovoljnog broja zaposlenih u turizmu, nestručnosti zaposlenih, čudnih naredbi za ponašanje zaposlenih ponekih još čudnijih vlasnika i direktora tvrtki, neprivatizacije i loše privatizacije, propadanja državne imovine u obliku sve derutnijih i zapuštenijih objekata (hotela i drugog) u državnom vlasništvu, mobinga…

Najveći problem državne tvrtke

Najveći su problem u svemu tvrtke u državnom većinskom, pa i manjinskom vlasništvu, gdje se po tko zna koji put iznova pokazuje sva slabost državnog upravljanja. Šesnaest neprivatiziranih hotelskih kuća u većinskom državnom vlasništvu godinama propada jer država, odnosno Hrvatski fond za privatizaciju (HFP), ne radi i ne brine ništa, a i ono malo natječaja koji su objavljeni nakon afere Maestro nisu imali nikakvog uspjeha. Investitora za prezadužene, nelikvidne i derutne tvrtke nesređenih vlasničkih i drugih odnosa jednostavno nema, na ma kako atraktivnim lokacijama bile.

Gledano po hrvatskim jadranskim regijama, najmanje problema imaju hotelsko-turističke tvrtke u Istri, pri čemu kao posebno pozitivne Andrić ističe Plavu lagunu, Valamar i Maistru, dok već na Kvarneru problema ima 'koliko hoćeš'. Iako 'državni' Liburnia Riviera Hoteli (LRH) stoje dobro, sliku ruši Jadran Crikvenica, Haludovo, Hoteli Novi iz Novog Vinodolskog te Selce. U Dalmaciji također ima dosta neriješenih situacija, i u Zadru, Šibeniku i Splitu, na otocima također, dok se Dubrovnik kako-tako drži, ali ima previsoke cijene i hotelske bi kuće trebala preispitati svoju poslovnu politiku i orijentacije na (samo) neka tržišta.

Mnogim tvrtkama nedostaje novca ne samo za plaće, nego i za minimalnu pripremu sezone poput ulickavanja objekata, pa se ni o ovogodišnjim investicijama u turističku sezonu ne govori puno. Tek tu i tamo netko iznese procjene, poput one nedavne predsjednika novoosnovane Hrvatske udruge poslodavaca u hotelijerstvu (HUPUH) Kristiana Šustara da će investicije ove godine biti smanjene za više 20 posto od lanjskih uloženih 4,5 milijarde kuna.

Plaće se vraćaju na razinu iz 2008.

U pregovorima s poslodavcima Sindikat se protivi snižavanju ionako niskih plaća. 'Poslodavci bi plaće vratili na razinu iz 2008. zbog loših rezultata poslovanja', kaže Anić. Takvo stanje smatra neodrživim za gradnju kvalitetnog turizma, pri čemu je još žalosnije što je i HUP-ova Udruga ugostiteljstva i turizma, s kojom i vode pregovore, također svjesna nedostatka kadrova za turizma, no i dalje žele smanjivati plaće.

'Tko će uopće raditi za tako male plaće', pita se Andrić te napominje da je već u sezoni 2009. bilo zaposleno oko devet posto manje sezonaca nego u godini prije.

U pregovorima od poslodavaca se traži da ne forsiraju rješenja koja su predložili, a Sindikat bi im zauzvrat dao podršku za zahtjeve prema Vladi. Među tim zahtjevima je i onaj da se djelatnosti i njenim tvrtkama (trgovačkim društvima i obrtima) olakša poslovanje smanjenjem poreznih i parafiskalnih davanja, čime bi se u tvrtkama oslobodio prostor za kvalitetnije plaće radnika i novo zapošljavanje.

Iako se prvobitno vjerovalo kako će pregovori završiti do kraja ožujka, zbog nepomirljivih stavova poslodavaca i sindikata, produljit će se vjerojatno do kraja travnja, što Andrić drži krajnjim rokom jer se 'ulaskom u sezonu mora znati kako stvari stoje'.

Ako se s poslodavcima ne uspiju ništa dogovoriti, pa ni zadržati privremeno bar sadašnju razinu stečenih materijalnih prava radnika, Andrić ne isključuje mogućnost vala štrajkova u svibnju.