Razdoblje oko Nove godine i Božića u našim se krajevima veže uz mnogo običaja. Od kupovine i darivanja poklona, preko obilne zakuske i ukrašavanja interijera i eksterijera, pa sve do tradicionalnih božićnih i novogodišnjih programa na televizijama. Neizostavan dodatak vizualnoj i zvučnoj kulisi tijekom godina postali su i vatromet i razna pirotehnika, čije korištenje izaziva od oduševljenja razigranim bojama na zvjezdanom nebu do neugodnosti vezanih uz buku i ozljede zbog nepažljivog rukovanja.

Iako se korištenje pirotehnike kod nas veže uglavnom uz sam kraj godine, uz možda tek neka druga obilježavanja pojedinih događaja ili godišnjica, diljem svijeta razni se praznici obilježavaju raskošnim vatrometima. U Sjedinjenim Američkim Državama svakako je najpoznatiji Dan nezavisnosti (4. srpnja) i procjenjuje se da se samo za obilježavanje tog datuma diljem Amerike održava oko 14 tisuća vatrometa. U Britaniji se najviše petardi i raketa ispuca za obilježavanje Noći Guya Fawkesa (5. studenog), Francuzi vatrometima obilježavaju Dan pada Bastilje (14. srpnja), a u Japanu brojni gradovi tijekom ljeta organiziraju festivale vatrometa te se samo tijekom kolovoza održi njih više od 200.

No glavnu riječ u svijetu ipak drži Kina. Za razliku od mnogih drugih stvari koje su izumljene negdje drugdje, da bi se njihova proizvodnja tek posljednjih dvadeset godina preselila u Kinu, ona je pradomovina pirotehnike i vatrometa. Prema predaji, pirotehnika se još u 9. stoljeću u kineskoj kulturi koristila kako bi odagnala zle duhove, a u međuvremenu se njena upotreba proširila i na razne praznike poput (kineske) Nove godine ili jesenskog Festivala mjeseca. Raznobojni vatromet, na koji smo naviknuli danas, nastao je u Europi 30-ih godina 19. stoljeća.

Dostupni podaci pokazuju da se vrijednost svjetske trgovine pirotehnikom kreće oko milijardu dolara, no oni ne obuhvaćaju domaću proizvodnju te potrošnju pojedinih država. Na međunarodnoj sceni Kina dominira kao na rijetko kojem drugom tržištu. Podaci Međunarodnog centra za trgovinu (ITC, International Trade Centre) za prošlu godinu pokazuju da je lanjska vrijednost kineskog izvoza pirotehnike bila oko 720 milijuna dolara, što je bilo oko 85 posto ukupnog svjetskog izvoza. Na drugom mjestu nalazi se Nizozemska s izvozom od 40 milijuna dolara (4,7 posto), a slijede Njemačka, Španjolska i Češka, koje su drugim državama prodale između 10 i 12 milijuna dolara pirotehnike.

Slični podaci mogu se naći na stranicama Opservatorija ekonomske kompleksnosti koje održava poznati Institut tehnologije iz Massachusettsa (MIT, Massachusetts Institute of Technology). Njihovi podaci za 2016. pokazuju da je ukupna vrijednost svjetske trgovine pirotehnikom tada bila 871 milijun dolara, a za čak 88 posto toga zaslužna je bila Kina. Na drugoj strani transakcije, najveći uvoznik je SAD, u kojem je završilo oko 43 posto, odnosno 370 milijuna dolara pirotehnike, a slijede Njemačka (14 posto), Velika Britanija (3,4 posto), Nizozemska (3,2 posto), Japan (2,6 posto), Indonezija (2,5 posto) te Poljska, Rusija i Francuska.

Ako se kao svjetski proizvođač pirotehnike spominje Kina, priča bi se mogla još precizirati jer većina tamošnje proizvodnje dolazi iz samo jednog grada. Za kineske pojmove maleni grad od oko milijun i pol stanovnika zove se Liujang i nalazi se u provinciji Hunan. U njemu se nalazi sjedište Međunarodnog vatrometnog udruženja, muzej vatrometa, a iz tamošnjih tvornica dolazi oko polovica domaće proizvodnje u vrijednosti između četiri i pet milijardi američkih dolara te oko 60 posto kineskog pirotehničkog izvoza.

U Liujangu se nalazi nekoliko stotina tvornica najčešće specijaliziranih za pojedine vrste vatrometa ili pojedine dijelove i sastojke koji se u konačnici sklapaju u rakete što će se ispaljivati tijekom novogodišnje noći. Većina proizvodnje nije automatizirana i u tvornicama uglavnom rade žene.

U Hrvatskoj su najpoznatija imena koja su se tijekom godina izdvojila kad je u pitanju pirotehnika koprivnički Orion te Pirotehnika Mirnovec. Ako se za procjenu koriste dostupne brojke, tržište pirotehnike kod nas i nije toliko značajno. Lanjski prihodi Oriona kretali su se oko dvadeset milijuna kuna, dok je Pirotehnika Mirnovec imala nešto uspješniju godinu s upola višim iznosom. Dobit se za obje kompanije kretala oko razine nešto više od milijun i pol kuna.

Podaci Državnog zavoda za statistiku o uvozu pirotehnike uglavnom su u skladu s tim brojkama. Posljednjih pet godina vrijednost uvezene pirotehnike kreće se u rasponu od 1,3 milijuna eura u 2013. do gotovo tri milijuna eura u 2016. godini, a lani je taj iznos bio nešto viši od dva milijuna eura.

Očekivano, daleko najveći dio petardi, raketa i ostale robe koja će ovih dana neke veseliti, a neke druge iživcirati, dolazi nam iz Kine. Tek manji dio, oko pet posto, uvozimo iz Italije, Austrije i Njemačke.

Brojke općenito pokazuju da međunarodno tržište pirotehnike ne raste previše, a neki novi trendovi, poput zabrana održavanja vatrometa u brojnim svjetskim gradovima te korištenja sve popularnijih malih bespilotnih letjelica za raznobojne i raznovrsne koreografije na noćnom nebu, sugeriraju da je možda došlo i do zasićenja bučnim vatrometima. Ne treba sumnjati da će usprkos tome nadolazeći praznički dani biti obilježeni praskom i bojama na nebu i da se tržište pirotehnike neće rasprsnuti tako lako, no nije nemoguće da će se u nadolazećim godinama početi polako gasiti. Kina se ipak zbog toga ne mora brinuti – jednako je uspješna u proizvodnji najnovijih tehnologija, kao i onih starih 12 stoljeća.