Plastične vrećice u Hrvatskoj proizvodi oko 30 kompanija koje zapošljavaju 800 ljudi, a posljedice smanjenja korištenja takvih vrećica u EU već su osjetili, pri čemu im je posao pomrsila i pandemija koronavirusa. Problem zagađenja okoliša plastikom postao je globalan - najviše plastike završi u oceanima, no ne prije nego što bogate zemlje izvezu svoj otpad u treći svijet ili zemlje poput Kine, koja je do prije nekoliko godina masovno uvozila plastični otpad i u kojoj ga je prema tvrdnjama Greenpeacea završilo 85 posto.

Protiv potpune zabrane vrećica u Hrvatskoj su Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska udruga poslodavaca i Hrvatska obrtnička komora te su Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, koje vodi Tomislav Ćorić, predložile poseban 'HGK znak'. Tim znakom označile bi se vrećice koje imaju dio recikliranog sadržaja i to je, napominju, dobar model i za okoliš i za gospodarstvo.

No taj prijedlog nije prihvaćen, zbog čega je zatražena odgoda roka za primjenu novog zakona. Zabrana vrećica, prema njihovom prijedlogu, stupila bi na snagu tek 2024. godine, uz što bi se tvrtkama pomoglo novcem iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost jer su neke tek kupile strojeve za proizvodnju vrećica, i to novcem EU-a.

Danijel Drčić, direktor i vlasnik Optiplasta iz Odre pokraj Siska, kaže kako je u cijeloj priči ključno to da Europska direktiva ne traži zabranu vrećica, već smanjenje njihova korištenja, što je cilj koji je Hrvatska već postigla.

'Na sve moguće načine pokušavali smo odvratiti Ministarstvo od zabrane, no oni nemaju sluha. Puno poduzeća će propasti, zbog Covida smo već izgubili 20 posto prihoda, a zbog zabrane možemo očekivati još 15 do 50 posto pada, što će značiti kraj poslovanja. Zapošljavamo 80 ljudi, a mislim da danas svi znaju koliko je teška situacija u Sisku.'

Drčić se pita zašto opet pilimo granu na kojoj sjedimo jer smo smanjili korištenje plastičnih vrećica za 60 posto njihovom naplatom.

'Nije nam jasno zašto idemo na ukidanje ako EU to ne traži. Slovenci, koji su puno više ekološki osviješteni, dozvoljavaju proizvodnju vrećica od 80 posto reciklata. Predložili smo to našem ministarstvu, ali nije prošlo, pa ćemo biti jedina zemlja u Europi koja će ukinuti i biovrećice. Oduzima nam se pravo na rad i ne možemo si pomoći u situaciji u kojoj je bitno svako radno mjesto', kaže nam Drčić.

Dodaje da su proizvođači plastike 2019. godine bili na sastanku u Ministarstvu gospodarstva te su pitali spremaju li se ikakve zabrane. Poručeno im je da nema nikakve nakane za ukidanje proizvodnje, da bi u veljači 2020. godine čuli da se vrećice ipak zabranjuju.

'Kako da planiramo proizvodnju? Bilo bi dobro da barem dobijemo odgodu do 2024. godine da nekako preživimo jer smo kupili strojeve novcem EU-a 2018., zamislite koji paradoks.'

U resornom ministarstvu kažu nam da je prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom u proceduri u Saboru i ide na prvo čitanje, a prema njemu, lagane plastične vrećice za nošenje postaju zabranjene od 1. siječnja iduće godine. Ranije je to potvrdio i sam ministar te obznanio da najtanje vrećice u kakve se primjerice pakiraju mandarine i krumpir ostaju u upotrebi, kao i one 'čvršće'. Time je još manje jasno što se postiže zabranom 'srednjih' vrećica.

Vlasnik jedne plastičarske tvrtke koji je pristao na razgovor s tportalom pod uvjetom da mu ne otkrivamo identitet kaže da papir i platno nipošto nisu više ekološki od plastike, a i pita što ćemo s tetrapakom jer se, tvrdi, ne može reciklirati i ponovno upotrijebiti:

'Papir nije alternativa jer su sječa šume, izbjeljivanje i silne količine vode i klora koje se koriste u proizvodnji papira daleko opasniji po okoliš. Biorazgradive vrećice također nisu alternativa jer za njih nema dosta sirovine, one se proizvode od krumpira ili kukuruza. Najvažnije je reći da se biovrećica ne razgrađuje sama od sebe, nego je treba kompostirati - na hrpi smeća ona je ista kao svaka druga plastika.'

'Trgovački lanci, umjesto da naplate plastičnu vrećicu za jednu kunu i na njoj uzmu 10 lipa marže, radije naplate biovrećicu četiri kune i uzmu 80 lipa marže, a vi mislite da ste napravili veliku uslugu okolišu', podcrtava sugovornik.

Kakve će posljedice zabrana plastičnih vrećica ostaviti na poslovanje, najbolje opisuje Rajko Kuštrić iz bjelovarske tvrtke Rak:

'Dio našeg asortimana bit će zabranjen, na taj asortiman otpada dio ljudi i dio strojeva, oni idu izvan funkcije. Ti će ljudi morati na burzu jer nemam drugi posao za njih, a tvrtka će ostati kapitalno oslabljena jer ću im isplatiti otpremnine. Nestaje dio prihoda, nestaje likvidnost. Najžalosnije u svemu tome je to što zabrana nije ničime propisana u Europskoj uniji.'

Kuštrić pojašnjava da je zabrana predložena kao mjera smanjenja potrošnje vrećica iako su one najprihvatljivija ambalaža, što su dokazale brojne studije:

'Ako proizvođač nafte ne pretvori polietilen u granulat, on će ga spaliti, zagadit će atmosferu. Papirnate vrećice su štetnije za okoliš jer za njih treba posjeći šumu koja je rasla stotinu godina, nemamo platna za vrećice, nemamo tehnologiju, nemamo poljoprivredu i onda se platno uvozi iz onih zemalja u kojima se u proizvodnji koriste maloljetna djeca.'

Kad se podvuče crta, poručuje sugovornik, u ovoj krizi slušamo da nam je važno svako radno mjesto, a ovakvom zabranom ljude se tjera na Hrvatski zavod za zapošljavanje: 'Svi smo mi za zaštitu okoliša, ali edukacijom, reciklažom i ponovnim korištenjem resursa - plastičnu vrećicu možete koristiti više puta, nitko ne kaže da ne smijete, pitanje je vaše dobre volje. Mislim da bismo trebali biti među zadnjima u EU koji će nešto zabranjivati od naše proizvodnje, a ne među prvima.'