Preko Amazona kupujete haljinu koja u internetskoj ponudi izgleda ljupko, ali kad stigne pošiljka, shvatite da ne odgovara vašem stasu. Naručujete tri para traperica različitih veličina, jer niste sigurni u koje ćete ući, ulazite samo u jedne, ostalo je višak. Putem interneta kupili ste pogrešnu kremu za lice? Ništa zato, sve to vraćate najvećoj online trgovini na svijetu, koja će vam vratiti novac, uz uvjet da roba nije nošena, prana ili oštećena, a krema otvarana.

Što će Amazon s vraćenom robom? Pa vjerojatno na otpad ili u spalionicu. Tamo možda šalje i ona dva od tri para traperica koje ste naručili samo zbog probe, kao i ostale pošiljke, nerijetko neotvorene, s kutijom i ostalom ambalažom. Amazonu, Alibabi, kao i njemačkom Zalandu ili Ottu to je jeftinije nego plaćati radnike da otvaraju pakete, provjeravaju robu, popravljaju je ili je šalju na recikliranje. Obavezno se uništava donje rublje i sredstva za osobnu higijenu zbog mogućnosti zaraze.

Živimo u kulturi rasipništva i u vremenu u kojemu roba živi vrlo kratko ili – nikako, a politika besplatnog povratka robe arogantno zaobilazi problem zaštite okoliša, kažu ekolozi.

E-trgovina se u zadnjih pet godina povećala za 95 posto, a s njom raste problem uništavanja potpuno nove, nerabljene robe. Svake godine samo se u Kanadi vrati kupljene robe u vrijednosti od 46 milijardi dolara. Prema procjenama austrijskog, njemačkog i švicarskog tržišta, nekih 70 posto se prepakirava i ponovno prodaje, ali 30 posto završava u sivoj zoni, što znači na deponiju ili u spalionici. Uz to, proizvodi se nemilice uništavaju zbog pogrešnog pakiranja, sitnih proizvodnih grešaka ili zbog pogrešnih etiketa.

Užasnuta takvim traćenjem resursa i zagađenjem okoliša, Francuska je prije desetak dana prva u svijetu zakon o zabrani bacanja hrane proširila na zabranu uništavanja tekstila i druge robe, a stupa na snagu krajem sljedeće godine. Kompanije će ubuduće ispravnu robu morati prepakirati i ponovno je staviti u prodaju, prodavati je po nižim cijenama u second-hand trgovinama ili je donirati.

Francuzima se pridružila njemačka ministrica okoliša Svenja Schulze, najavljujući da će zakonski okončati 'puko uništavanje novih stvari'.

Prema procjenama francuskog ministarstva za okoliš, u njih se godišnje uništi 630 milijuna eura vrijedne robe, dok Nijemci računaju s nevjerojatnih sedam uništenih milijardi. U zadnjih 20 godina samo je u SAD-u uništeno 15 milijuna tona odjeće.

Riječ je o procjenama, a e-trgovci šute o tome jer nisu obvezni davati konkretne podatke, javljajući se tek kad ih prozovu mediji.

Kanadska TV-mreža CBC tako govori o deponijima punim uporabljive odjeće i elektronike vrijednima stotinama milijuna dolara. BBC govori o tome kako je samo jedno od europskih skladišta Amazona u prvih devet mjeseci prošle godine poslalo na otpad 293.000 nerabljenih predmeta. Istraživački novinari britanskog Daily Maila potajno su snimili skladišta jednog diva e-trgovine i u njemu otkrili 'zonu uništenja', snimivši radnike kako odvoze šokantnu količinu nedirnutih igračaka, kuhinjske opreme i flat televizora. U dokumentarcu francuskog RTL-M6 autori tvrde da je Amazon prošle godine u Francuskoj uništio više od tri milijuna proizvoda...

'Taj ekonomski model izbacuje na tržište robu koja služi ničemu i nikome; umjesto da se ponovno prodaje, radije se uništava. To je nedopustiva ekološka glupost', izjavljuje za RTL-M6 aktivistica neprofitne organizacije Les Amis de la Terre (Prijatelji zemlje), Laura Lynch.

Dakako, e-trgovci za takav poguban trend nisu jedini krivci. Prije godinu i nešto u svijetu je odjeknuo skandal s Burberryjem, kada se saznalo da je luksuzni britanski brend spalio 38 milijuna dolara vrijedne odjeće, asesoara i kozmetike. Njihova logika glasi: tko će kupiti košulju za 500 funti ako je na rasprodaji može dobiti upola jeftinije ili za koju funtu u second handu? Tko će platiti 245 dolara za tenisice sa zaštitnim znakom Kobea Bryanta ako ih netko besplatno pokupi s otpada?

U Nikeu zato obuću i odjeću razderu prije bacanja u smeće jer nije namijenjena 'sirotinjskom šiku'. Svake godine savezna američka vlada prije početka Super Bowla oduzima i uništava krivotvorene dresove, kape i druge navijačke dresove. Zakon o tome donesen je zahvaljujući lobiranju korporacija nakon što oduzeta odjeća nije uništena, nego podijeljena žrtvama uragana Katrina u New Orleansu, ostalih bez krova nad glavom. 'Nismo potrošili milijune za reklamiranje na Super Bowlu da bi to bilo povezano sa 'šikom beskućnika'', objasnio je oglašivač jednog skupog brenda.

Divovi brze mode H&M i Zara također su uništavali neprodane ostatke modnih kolekcija, a kojih izbace na desetke svake godine. H&M je s takvom praksom prestao kad je otkriveno da u elektrani švedskog grada Vasterasa, mjestu rođenja korporacije, ona služi kao gorivo. Javnost se zgražala, a H&M se odjednom sjetio niza plemenitih ekoloških akcija da spasi ugled.

Proizvođači brze mode time dvostruko uništavaju okoliš: prvo proizvodnjom (25 posto industrijskih otpadnih voda nastaje bojenjem i obradom tekstila, npr.), a zatim bacanjem suvišne robe. Pritisnute problemom koji su same stvorile, 32 modne kompanije potpisale su prije nekoliko mjeseci Fashion Pact, globalnu koaliciju koja bi se trebala posvetiti zaštiti okoliša i problemima suvišnih krpica, najavljujući nove platforme, sajmove, marke i modele za promicanje ideje 'manje je više'. Sve su glasnije ideje o tome da se politika besplatnog povrata robe iz e-trgovina mora obuzdati zakonskim i poreznim mjerama.

To je samo djelić složene priče o ekonomiji obilja, ali nije naodmet prisjetiti se da je priča o gomilanju bespotrebnog otpada postala naročito aktualna prije dvije godine. Kina je tada obavijestila Zapad da više ne želi zbrinjavati njihov otpad. Sada to Zapadu stiže pred vlastita vrata.