Njemački proizvođač obuće u proteklih nekoliko godina utrostručio je prihode, povećao proizvodnju s 10 na više od 25 milijuna pari obuće, približio se prihodima od milijardu eura, a sve uz korjenite promjene u obiteljskom biznisu u kojem je vladao kaos i koji od 2013. prvi put u dva i pol stoljeća ne vodi nitko iz obitelji Birkenstock
Fenomen ružne, a popularne obuće i nije neka novost. Posljednjih godina nagledali smo se svjetskih primjera poput čizmica Ugg ili svih mogućih oblika obuvala Crocs, a u seriji modnih promašaja čak i Hrvatska ima ravnopravnog sudionika u jezivom obliku nekad nezaobilaznih borosana. No ono što je zajedničko svim tim primjerima, uz noćne more koje izazivaju urednicima modnih magazina, to je da su ili vrlo udobni ili vrlo praktični. Iz nabrojanog skupa nije moguće izostaviti ni poznate sandale Birkenstock jer posljednjih nekoliko godina doživljavaju vrlo ozbiljan preporod.
Obućarsko ime Birkenstock zapravo ima impresivnu povijest dugu gotovo 250 godina. U njemačkim crkvenim knjigama iz sela u blizini Frankfurta još 1774. izvjesni Johann Adam Birkenstock bio je zaveden kao postolar. No kao brend i kompanija vezana uz obuću Birkenstock počinje ozbiljnije postojati tek krajem 19. stoljeća. Konrad Birkenstock tada u Frankfurtu otvara dvije trgovine u kojima prodaje obuću s inovativnim valovitim gornjim dijelom potplata, koji je više odgovarao stvarnom obliku stopala, umjesto da bude u potpunosti plosnat, kao što je tada bila praksa.
U prvom dijelu 20. stoljeća Birkenstock se prebacuje na proizvodnju gumenih umetaka za stopala koji su se mogli staviti u bilo koje cipele, a u obiteljski biznis uključuje se Konradov sin Carl. Njih dvojica su ostavila značajan trag u njemačkoj ortopediji organizirajući predavanja za liječnike i objavljujući publikacije koje su se bavile brigom za stopala. No ključni trenutak koji je proslavio kompaniju i proširio njeno ime diljem svijeta ipak se zbio nakon Drugog svjetskog rata.
Nekako u doba u kojem je drugi Nijemac, Klaus Märtens, počeo proizvoditi obuću s vlastitim izumom zračnih jastučića u potplatu cipele – čime je nastao još jedan globalni brend obuće, Dr. Martens – u Birkenstocku se u obiteljski biznis uključuje Carlov sin Karl. Sredinom šezdesetih Karl na poznatu valovitu osnovu potplata stavlja kožni remenčić i proizvodi prve sandale po kojima je kompanija danas poznata. Karl je vlastitim eksperimentima, miješanjem lateksa i pluta, došao i do sastava materijala od kojeg se danas izrađuju đonovi sandala Birkenstock.
Nedugo nakon toga njemačka emigrantica Margot Fraser vratila se iz Sjedinjenih Američkih Država u rodni kraj te je kupila jedne Birkenstockove sandale. Ugodno iznenađena udobnošću, predložila je kompaniji da za njih započne prodaju u SAD-u. Prvi kupci neuglednih sandala bili su vlasnici kalifornijskih dućana hranom te su nakon nekog vremena uz voće i povrće počeli prodavati i sandale. Od tada one su ciklički dolazile i odlazile iz mode, no uspjele su zadržati određenu kritičnu masu zadovoljnih kupaca. Za najnoviju popularnost brenda zaslužna je modna revija iz 2012. godine, kad je modna kuća Céline u svoju kolekciju uvrstila sandale Birkenstock obložene krznom. Proizvodnja i prodaja od tada su eksplodirali.
Birkenstock je i danas privatna obiteljska kompanija, zbog čega nije lako doći do pouzdanijih detaljnijih informacija o njenom poslovanju. Tako postoji podatak da su 2012. godine prodali deset milijuna pari obuće, da bi do prošle godine ta brojka narasla na 25 milijuna. U sličnom razdoblju prihodi kompanije su se utrostručili, odnosno od 2012. do 2016. porasli su na oko 750 milijuna eura.
Uz spomenutu modnu reviju, koja ih je vratila u (visoku) modu, za dobre spomenute brojke velikim je dijelom zaslužan i oštar preokret u samoj kompaniji što se odvio nekako paralelno s najnovijim rastom popularnosti. Karl Birkenstock se početkom milenija povukao iz operativnog vođenja kompanije, a menadžment i vlasništvo prebacio je na tri sina: Christiana, Stephana i Alexa. No u kompaniji je vladao kaos. Postojali su deseci podružnica i modela, braća su si čak i konkurirala. Kompanija nije imala ni prodajnu strategiju (ni odjel prodaje), ni marketing. Kupci su jednostavno otkrivali Birkenstockove sandale sami ili po usmenoj predaji.
Konačno, 2012. godine na poziciju glavnog izvršnog direktora imenovan je Markus Bensberg, a pravi poticaj stigao je godinu kasnije. Tada je na istu poziciju, koju sada dijeli s Bensbergom, doveden Oliver Reichert sa zadatkom da preokrene kompaniju koju je krasila neorganiziranost te nepouzdanost u proizvodnji. Obiteljski biznis tada prvi put nije vodio nitko iz obitelji Birkenstock. Stephan je 2013. napustio biznis i vlasništvo je sada podijeljeno između Alexa i Christiana, no oni nisu aktivni u upravljanju.
Reichert je uspio reorganizirati kompaniju i proširiti njenu ponudu. Birkenstock danas navodno proizvodi čak 1800 verzija svojih popularnih sandala, a Reichert, bivši novinar koji je prije toga uspješno preokrenuo i poslovanje sportskog TV kanala DSF, ponudu širi i na druge proizvode poput kožnih torbi. Lani je Birkenstock u suradnji s austrijskom kompanijom Ada počeo nuditi čak i namještaj. Potražnja za sandalama toliko je velika da Reichert odbija suradnju s nekim drugim brendovima jer tvornice jednostavno ne uspijevaju ispuniti sve narudžbe.
Sjedište kompanije nalazi se u Neustadtu blizu Bonna, no veliki proizvodni pogon je u Görlitzu kraj Dresdena. Birkenstock zapošljava više od 2000 ljudi, a Reichert je prije tri godine izjavio da mu najnovija popularnost sandala nije lako sjela. Kazao je tada da kompaniji puno više odgovara stabilniji rast broja kupaca umjesto toga da potražnju diktiraju modni hirovi. Reichert je istovremeno uvjeren da sadašnja popularnost sandala koje proizvodi kompanija i nije samo modni hir, nego da se radi o puno široj kulturnoj prilagodbi te da žene odustaju od neudobne obuće.
Kompanija je prije nekog vremena željela i patentno zaštititi poznati valoviti oblik potplata, no 2016. Europski sud pravde je odbio argumentaciju da se radi o jedinstvenoj karakteristici. Slična situacija zadesila je ove godine još jednog proizvođača obuće - Christian Louboutin poželio je patentirati karakterističnu nijansu crvene boje koja izdvaja luksuznu obuću te marke od drugih, no sud je također odbio njegove argumente.
Reichert, čini se, zasad nema namjeru stati s revolucijom u kompaniji koju je započeo. Širenjem palete proizvoda udobnost Birkenstockove obuće sad se može iskusiti i u nešto privlačnijem dizajnu. No osnovni biznis kompanije i dalje čvrsto stoji u ružnim, ali i zavodljivo udobnim sandalama.