Gordana Deranja prva je žena na čelu Hrvatske udruge poslodavaca i to već drugi mandat. U svojim govorima sustavno se zalaže za rasterećenje gospodarstva i pritom se ne ustručava poslati žestoke poruke Vladi i političkom vrhu.

Nekoliko je puta proglašavana menadžericom godine i dobitnica je različitih strukovnih priznanja. Paralelno s funkcijom u HUP-u upravlja pulskom Tehnomont Grupom, koja se bavi brodogradnjom, izradom solarnih kolektora i čeličnih konstrukcija te nautičkim turizmom.

Koju ocjenu dajete Plenkovićevoj vladi u prvoj polovici mandata? Koliko ste zadovoljni tempom reformi - što je dosad dobro učinjeno, a što su vladajući propustili ili pogrešno učinili?

Aktualna Vlada možda ima i najviše sluha za gospodarstvo, no dubioze koje su stvorene po resorima u godinama mandata svih prethodnih Vlada prevelike su da bi BDP značajnije rastao bez nužnih sveobuhvatnih promjena.

Pomaci jesu učinjeni, prvi val smanjenja parafiskalnih nameta je učinjen, no stao je odlaskom Martine Dalić. Tzv. mini porezna reforma donijela je manji efekt, no naglašavamo da to nisu mjere za poticanje rasta gospodarstva. HUP je još prije dvije godine isticao nužnost rasta BDP-a, više od tri posto, a da bi se gospodarstvo značajnije pokrenulo, naglašavamo potrebu snažnijeg rasterećenja troškova poslovanja koje bismo pretočili u dodatan rast plaćanja s ciljem zadržavanja radnika.

I sam ministar Marić nedavno je izjavio da je za poboljšanje stanja potrebna sinergija reformskih politika u nekoliko područja – od zdravstvenog, mirovinskog i obrazovnog sustava do demografskih politika i fleksibilizacije tržišta rada. Tu treba ubrojiti i pravosuđe. Dakle dijagnozu znamo, akutna područja smo identificirali, još samo treba primijeniti terapiju.

Koje su glavne primjedbe poslodavaca na poreznu reformu i je li ministar Marić prihvatio neki od vaših prijedloga?

Držimo kako je ovaj paket zakonskih prijedloga porezne reforme korak u dobrom smjeru, no treći krug porezne reforme mora prvenstveno ići u korist nižim troškovima poslovanja da bi se značajnije utjecalo na rast plaća i zadržavanje radne snage. S obzirom na činjenice koje ukazuju na alarmantnu demografsku sliku u RH te nužnost bržeg gospodarskog rasta, stavljamo naglasak na nekoliko ključnih prijedloga, a to su: smanjenje stope poreza na dobit na 12 posto za sve poduzetnike, smanjenje stope poreza na dohodak s 24 na 14 posto, a s 36 na 30 posto, proširenje neoporezivih primitaka koji se mogu isplatiti ili omogućiti radnicima (pravo na topli obrok, uplate za dodatno zdravstveno osiguranje, smještaj radnika) i povećanje iznosa već neoporezivih primitaka (prigodne nagrade te dnevnice).

Pozdravljamo smanjenje PDV-a na pojedine proizvode, ali HUP je tražio proširenje te baze na mliječne proizvode, bezreceptne lijekove, ugostiteljske usluge itd. Nadamo se da će Vlada prepoznati važnost ovih prijedloga i uvrstiti ih u konačni zakon koji će se formirati u procesu do drugog čitanja u Saboru.

Kada je riječ o mirovinskoj reformi, izjavili ste da se predloženim mjerama ne rješava visina mirovina. Što bi trebalo učiniti da se stvori prostor za njihovo povećanje? Kako poslodavci gledaju na produljenje radnog vijeka? Koje je prijedloge HUP-a ministar Pavić usvojio, a koje nije?

HUP je predložio četiri prijedloga. Podržali bismo stimulaciju duljeg ostanka u svijetu rada, ali nismo za penalizaciju i ne podržavamo odrednicu da sva zanimanja trebaju imati radni vijek do 67 godina. Uzmite za primjer jednog varioca ili građevinara, stoga želimo da se napravi katalog takvih zanimanja.

Podržavamo proširenje kruga umirovljenika koji mogu raditi i primati mirovinu jer je danas u Hrvatskoj tek 18 posto onih u starosnoj mirovni. 18 posto! Predlažemo osnaženje drugog stupa i opciju da se omogući društvima za životna osiguranja isplata kapitalizirane mirovinske štednje iz obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova.

No prije svega toga ne smijemo zaboraviti da jedino rast plaća utječe na povećanje mirovine.

Poduzetnicima je u posljednje vrijeme najveći problem nedostatak radne snage. Koje mjere treba poduzeti da se situacija kratkoročno popravi, a koje da se tržište rada dugoročno stabilizira?

Kratkoročno treba hitno rasteretiti gospodarstvo i troškove plaća. Razumijemo i da je država veliki poslodavac, ali ako postoji zakon o zapošljavanju državnih službenika i takvi radnici ne podliježu odredbama Zakona o radu, onda bi se možda mogao pripremiti prijedlog mjera usmjerenih samo na privatni sektor. Nadalje, treba liberalizirati sustav kvota i primijeniti slovenski model koji propisuje da se kvote odobravaju sukladno stvarnom stanju, a ne propisivanju na godišnjoj razini. Dakle ukoliko se nitko ne javi na oglas za posao koji je uzastopno objavljen, primjerice tri puta, poslodavac treba imati mogućnost brzog zapošljavanja stranaca.

Za dugoročno rješenje problema zapošljavanja nužno je provesti sveobuhvatnu reformu obrazovanja, ključnu za restrukturiranje cijelog sustava koji bi trebao pratiti potrebe gospodarstva i shodno tome prilagođavati obrazovne programe jer se jedino na taj način nedostatak radne snage može riješiti zapošljavanjem domaćih radnika. Danas to nije moguće, jer hrvatsko tržište rada, unatoč oko 130.000 nezaposlenih osoba, nije u mogućnosti, s obzirom na njihovu strukturu, zadovoljiti potrebe gospodarstva te su hrvatski poduzetnici, a kako bi izvršavali preuzete ugovorne obveze, prisiljeni okrenuti se stranim radnicima.

Uz reformu obrazovanja, trebalo bi provesti niz mjera koje će u narednim godinama omogućiti da se potrebe za radnom snagom mogu zadovoljiti zapošljavanjem domaćih radnika. Sadašnji kvotni sustav, kao što sam već spomenula, nije trajno rješenje, on predstavlja vatrogasnu mjeru kojom se pokušava premostiti problem nedostatka kvalificirane radne snage. Koristimo i ovu priliku još jednom pozivati i socijalne partnere i Vladu Republike Hrvatske da zajedno osmislimo novi zakonodavni okvir kojim bi se reformiralo tržište rada.

Bivša ministrica gospodarstva Martina Dalić zalagala se za smanjenje parafiskalnih nameta. Je li njezin nasljednik Darko Horvat nastavio istim putem?

Ministar je najavio nastavak smanjenja parafiskalnih nameta s početkom iduće godine, u iznosu otprilike od 1,2 milijarde kuna. Mi bismo željeli da smanjenje krene odmah, ali odluka je na Ministarstvu i čekamo njihovu reakciju.

Kao predsjednica uprave Tehnomonta dobro ste upoznati sa situacijom u brodogradnji. Kako ocjenjujete dosadašnju ulogu države u poticanju brodogradnje? Kako prognozirate rasplet situacije u Uljaniku? Kad biste dobili priliku da upravljate Uljanikom, što biste učinili da uspostavite održiv model poslovanja?

Država je propustila priliku, dok je bila vlasnik, kvalitetno restrukturirati brodogradnju. Trebala je odlučiti koja vrsta brodogradilišta opstaje, a koja ne. Nažalost, nismo se opredijelili za vojnu brodogradnju, a danas smo mogli imati kvalitetan proizvod za izvoz, kao što ga imaju neke domaće tvrtke u segmentu vojne opreme. Država je postavljala uprave i nadzornike i imala je Jadroliniju, za čije potrebe su se mogli graditi brodovi u hrvatskim brodogradilištima. Danas je teško dati kvalitetne ocjene o brodogradnji, pogotovo Uljaniku, s obzirom na oprečne informacije i nemogućnost pravog uvida u stanje.

U Hrvatskoj je malo kompanija koje su uspjele internacionalizirati poslovanje? Zbog čega je to tako?

S obzirom na to da smo mala zemlja malog tržišta, bez ozbiljne strategije usmjerene izvozu teško se dugoročno opstaje. Za kvalitetno pozicioniranje dobro je imati nišu, a Tehnomont ju je pronašao u gradnji aluminijskih brodova.

Jeste li zadovoljni reformom obrazovanja i dosadašnjim aktivnostima? Ulažu li poslodavci dovoljno u obrazovanje zaposlenih?

Privatne obrazovne ustanove imaju iznimno kvalitetne programe i mogu parirati, a u nekim slučajevima čak i nadjačati programe visokog školstva u istoj kategoriji. Obrazovanje mora biti temelj i odgovor na aktualne potrebe gospodarstva, a ono to nije u ovom trenutku. Danas još uvijek razgovaramo o tome znaju li učitelji koji predaju informatiku koristiti tablet. Pritom uopće ne mislim da učitelj može samoinicijativno usvojiti takva znanja ukoliko mu plaća ne dozvoljava da privatno kupi jedan tablet. Edukacija učitelja direktno se odražava na količinu znanja učenika i ona je vidljiva svima.

Poslodavci ulažu u obrazovanje u skladu sa svojim potrebama i sredstvima. Nažalost, danas se sva sredstva ulažu u rast plaća i u ovom trenutku nema većih ulaganja u zaposlenike.