Rimčevo objašnjenje prenosimo u cijelosti i bez izmjena:

Zbog kašnjenja sa predavanjem revidiranog financijskog izvještaja za 2021. smo bezbroj puta prozvani. Zbog toga i gubitka od 540M kuna prema preliminarnim/statističkim brojkama koje smo predali su nas pljuvali, omalovažavali, ismijavali i napadali. Radi tih javnih prozivki imamo i poreznu inspekciju u firmi zadnjih mjesec dana. I to je sasvim OK, nemam nikakav problem da pregledaju što god žele, samo mi je zanimljivo kako ljudi zabadaju nos i dižu frku oko nečega što doslovno nema koga drugog zanimati osim vlasnike firme. Također smo prije par dana mogli pročitati da 20% firmi još nije predalo izvješće za 2021. ali nisam vidio da se ikog drugog napada. Ovo je priča o tome kako bi *revidirani financijski izvještaj* trebao biti isključivo interes vlasnika firme, a ne javnosti i kako je to potpuno nebitno za bilo koga osim za vlasnike firme. Naročito javnost u kojoj ljudi ne znaju razlikovati prihod od dobiti a kamoli kompleksnije stvari poput konsolidacije međunarodnih grupacija vs. stand-alone izvješća lokalnih firmi/podružnica.

Jučer je napokon predan revidirani financijski izvještaj za 2021.. Prvo – rezultat. Imamo 644M kuna dobiti. Prema tome nemamo najveći gubitak u 2021. godini, nego smo 9. po dobiti. Detaljnije objasnim kako je došlo do tog obrata i zašto je to sasvim nebitno, kao i prijašnji gubitak.

A sada – zašto smo kasnili. Mi nikad prije nismo kasnili sa predavanjem revidiranog izvještaja niti ćemo ikada više kasniti. 2021. nam je bila suluda godina– razdvojili smo firmu na 3 dijela (Iz Rimac Automobila d.o.o. nastali su Rimac Group, Bugatti Rimac i Rimac Technology) te preuzeli Bugatti od VW Grupe. Istovremeno smo zatvorili C rundu investicija (150M Eura u 2021.) i zatvarali D rundu (500M Eura) koja je na kraju završena 2022. Plus „business as usual“ – početak gradnje Campusa, lansiranje Nevere, istovremeno uvođenje novog ERP-a (što nas je možda i najviše unazadilo) itd.

Radi svih tih transakcija bili smo pod konstantnim due diligence-om i imali horde pravnika i financijaša VW-a, Porsche-a, Goldman Sachsa, Softbanka i njihovih big-four financijskih i pravnih savjetnika za vratom. Kad je transakcija napokon završila je trebalo urediti odnose između firmi – koji prostor koristi Bugatti Rimac a koju Rimac Technology i koliki najam tko kome treba plaćati? Koju komponentu Nevere proizvodi Bugatti Rimac a koju Rimac Technology? Koje usluge će jedna firma pružati drugoj (npr. nema smisla da imamo dvije organizacije skladišta u istom prostoru iako je poslovanje dvije tvrtke potpuno različito, pa i to ima svojih nedostataka). Koji dobavljači moraju potpisati nove ugovore i sa kojom firmom? Po kojim cijenama se vrše cross-company transakcije? Koji su ugovorni uvjeti?

Ljudi koji su do jučer bili kolege i rješavali stvari sa pozivom, sada moraju raditi ponude, pregovarati i imati ugovor za svaku aktivnost / komponentu koja se radi između tvrtki. To nas je pogotovo 'ubilo' na Neveri – gdje Rimac Technology razvija i proizvodi ogroman broj sustava za Bugatti Rimac. A dok se to sve nije ispregovaralo, dogovorilo i potpisalo (doslovno stotine ugovora) i 5 puta provjerilo, revizor nije mogao zaključiti godinu. Mogao bih sad pisati knjige o tome kako se stvari zakompliciraju kada tvrtku tako podijeliš i koliko se to odrazilo na naše poslovanje, kulturu i odnose ljudi ali ću o tome nekom drugom prilikom. Uglavnom – to sve napraviti, a da se održi balans i fer 'arm's length' principle između dvije firme bio je lavovski posao koji je trajao donedavno. Da bi stvarno znali da su stvari 'arm's length', Bugatti Rimac sada treba gledati na tržištu da li postoji bolji dobavljač od Rimac Technologya. I ponekad, za neke elemente, upravo je to ishod i posao dobije netko treći. Pa se onda postavlja pitanje da li ima smisla da se Rimac Tech uopće bavi nekim od tih stvari koje smo prije radili za Neveru jer je bilo in-house (npr. gumbiće/elemente interijera), a sada je za drugu firmu – iako je 'sestrinska', mora biti na tržišnim principima. Ali to je opet tema za sebe.

Još par podataka iz 2021. koji će zanimati sveukupno pučanstvo:

• Ukupan prihod: 1,46 milijarde kuna

• Dobit: 644 milijuna kuna

• Prikupljeno kapitala od investitora: 1,13 milijarde kuna

• EU i državne potpore: 17 milijuna kuna

• Porezi i doprinosi (ne računajući PDV): 78 milijuna kuna

• Ulaganje u istraživanje i razvoj: 298 milijuna kuna

• Broj zaposlenih na 31.12.2021.: 817 (kada je već 258 zaposlenih prebačeno iz Rimac Automobili na Bugatti Rimac)

• Prosječna bruto plaća: 18.422 kuna

• Prosječna neto plaća: 11.923 kuna

• Vrijednost imovine: 3,23 milijarde kuna

• Dugoročne obveze (dug/krediti): 66 milijuna kuna

Kako smo došli od najvećeg gubitka do jedne od najvećih dobiti? Razlika je u priznavanju „fair market value“ udjela u Bugatti Rimac. Tj. razlika između knjigovodstvene vrijednosti imovine koju smo uložili u zajedničku tvrtku sa VW-om/Porscheom (a uložili smo naše hypercar poslovanje – sve što je vezano za Neveru), dok udio od 55% u Bugatti Rimac d.o.o. vrijedi znatno više od knjigovodstvene vrijednosti uložene imovine. Razlika između te dvije brojke je, prema međunarodnim računovodstvenim standardima, morala biti prihod u godini transakcije.

I zašto je to sve nebitno? Zato što su investitori samo u zadnje 2 godine uložili 700M Eura keša u firmu. I da je, teoretski, gubitak iznosio 200M Eura (umjesto 70M koliko je iznosio bez korekcije udjela u BR) – to je stvar tih ljudi koji ulažu svoj novac u firmu i znaju zašto to rade. Da li firma ima gubitak od 540M kuna ili dobit od 644M kuna, nema nikakvog utjecaja na nikog osim vlasnike. No tko voli nek' izvoli – izvještaj je iznimno detaljan i skoro 100 stranica dug.

Za one koje takva lektira zanima – evo dobre vijesti. Hrvatska, uz Francusku, jedina ima zakon da „Subjekti od javnog interesa“, koji se definiraju sa 5.000 zaposlenih ili više od 5 milijarde kuna aktive, moraju imati dva revizora. S obzirom na što se desilo sa Agrokorom – sasvim razumljivo. Bugatti Rimac ima imovinu veću od 950M Eura (samo 779M Eura u Hrvatskoj firmi + Bugatti Automobiles u Francuskoj + ostale tvrtke koje se konsolidiraju), Rimac Group 6,67 milijardi kuna (886M Eura) a Rimac Group 2,2 milijardi kuna (295M Eura). Cijela Grupa gotovo nema duga (osim između firmi u Grupi) u usporedbi sa imovinom - sasvim sigurno ispod 1% imovine. Koliko je meni poznato, radi imovine od preko 5 miljardi kuna, Bugatti Rimac mora imati dva revizora već za 2022. financijsku godinu dok će Rimac Technology imati tu obavezu za 2023. financijsku godinu.

Uskoro izlaze i preliminarni izvještaji za 2022. Eto, drama sa revizorskim izvještajem za 2021. je napokon gotova. Više nećemo kasniti i dalje ćemo se truditi biti maksimalno transparentni.