Mekan srebrnasti metal, koji nazivaju i 'bijelim zlatom', EU je klasificirao kao 'kritičnu sirovinu' - jednu iz skupine onih koje se smatraju ključnima za prijelaz s fosilnih goriva na čišću energiju. Litij je ključna komponenta punjivih baterija potrebnih za električne automobile i postrojenja za pohranu električne energije, a ona će biti sve više neophodna kako se Europa prebacuje na solarnu i energiju vjetra.

Procjenjuje se da će do 2050. potražnja EU-a za litijem biti 57 puta veća od današnje, a sirovine će uskoro biti jednako važne kao nafta i plin. Postoji samo jedan problem. Europa ima jako malo litija, a Kina ga ima jako puno.

Nedostatak pouzdane domaće opskrbe fosilnim gorivima Europu je učinio opasno ranjivom u prošloj godini, nakon što je Rusija prekinula opskrbu plinom u znak odmazde za sankcije zbog rata u Ukrajini. U Bruxellesu se strahuje da bi Kina tako u budućnosti mogla iskoristiti svoju dominantnu ulogu u globalnim lancima opskrbe rijetkim metalima.

'Moramo odmah reagirati kako bismo izbjegli zamjenu jedne ovisnosti drugom', rekao je povjerenik EU-a za industriju Thierry Breton za Politico. 'Imali smo geopolitičku ovisnost o fosilnim gorivima, a ako sada ne poduzmemo korake, imat ćemo ovisnost o strateškim sirovinama.'

U prosincu su trgovinski pregovarači EU-a osigurali novi sporazum s Čileom, za koji analitičari kažu da ima najobilnije zalihe visokokvalitetnog litija na svijetu.

Ovog mjeseca Bruxelles bi trebao postaviti strategiju za osiguranje opskrbnih pravaca za litij i druge ključne minerale. Zakon o kritičnim sirovinama uključivat će plan za povećanje vlastitih kapaciteta ekstrakcije i rafiniranja u EU.

Čile i Australija glavni su igrači u proizvodnji litija, a Demokratska Republika Kongo proizvodi 70 posto svjetskog kobalta. Ali povrh svega, kada su u pitanju lanci opskrbe rijetkim metalima, dominira Kina.

Više od 85 posto australskog litija završi u Kini te se sirovina rafinira u korisne komponente. Od 2020. kineske tvrtke posjeduju ili financiraju 15 od 19 rudnika kobalta u DR Kongu. Čak se ni u Čileu, u kojem proizvodnjom litija dominiraju američka rudarska tvrtka Albemarle i čileanska tvrtka SQM, ne može pobjeći od Pekinga. Kineska rudarska tvrtka Tianqi drži više od petine dionica SQM-a.

Stratešku važnost rijetkih metala - sirovina koje su potrebne za proizvodnju od vjetroturbina do baterija električnih automobila - Peking je prepoznao još 1980-ih. Europa i SAD sada pokušavaju uhvatiti korak.

Peking kontrolira 60 posto svjetske proizvodnje rijetkih metala, dominira u proizvodnji baterija i solarnih panela i globalni je lider u rafiniranju ključnih sirovina. To je industrijski proces u kojem se minerali pročišćavaju u upotrebljive komponente za korištenje ne samo u Kini, već i u izvoznim odredištima diljem svijeta, uključujući Europu. Trenutno Kina ima oko 80 do 90 posto monopola u rafiniranju litija.

Zbog toga je razumljiva nervoza u Bruxellesu. Jer što ako Kina napadne Tajvan? Bi li tada Peking zaprijetio Europi prekidom isporuke rijetkih metala? Da je to itekako moguće, pokazuje slučaj iz 2010., kada je Kina nakratko prekinula izvoz rijetkih metala u Japan jer su se dvije zemlje svađale oko vlasništva nad otocima u Istočnom kineskom moru.

Europski Zakon o kritičnim sirovinama osmišljen je da pomogne Europi u nadoknadi izgubljenog vremena. Uz mjere za poticanje domaćeg rudarstva, rafiniranja i recikliranja, također mu je cilj pripremiti europske zemlje za poremećaje u opskrbi kritičnim sirovinama, piše Politico.

To bi moglo uključivati, naprimjer, gomilanje zaliha. Štoviše, to će međunarodne saveze staviti u prvi plan i u središte napora da se smanji ovisnost o Kini. Zakon će dati službenu potporu EU za 'strateška partnerstva' s trećim zemljama bogatim resursima da bi se 'diversificirala opskrba Unije strateškim sirovinama', kaže se u nacrtu dokumenta.

Europa nikad neće biti samodostatna kad je riječ o rijetkim metalima. Istina, Portugal ima značajne rezerve litija, a Švedska je nedavno objavila pronalazak potencijalno golemog nalazišta, ali Europa samo oko 30 posto svojih potreba može pokriti sirovinama dostupnim unutar svojih granica.

Uz rudarske operacije koje traju od 10 do 15 godina, jasna je važnost međunarodnog partnerstva u borbi protiv Kine. EU je već u pregovorima s Washingtonom o formiranju 'kluba' kritičnih sirovina, a novi zakon povećat će napore da se osigura sigurnost Europe kroz širi međunarodni lanac opskrbe. Europska komisija redovito razgovara sa SAD-om, Japanom i Kanadom o tom pitanju.

Kina je vađenje sirovina u Africi već učinila ključnim stupom svoje investicijske strategije Pojas i put, a EU bi se tamo moglo pokušati natjecati novonastalim investicijskim programom Global Gateway.

'Nadajmo se da SAD i Europa mogu igrati veću ulogu kao vjerodostojne alternative za ulaganje u rudarske projekte kako zemlje u razvoju više ne bi trčale u naručje Kine', rekao je Jacob Gunter iz njemačkog Instituta za kineske studije Mercator.