Ukratko, radi se o takozvanoj Tapie-Crédit Lyonnais aferi. Lagarde se optužuje da je postupila na štetu države zato što je 2008., kao tadašnja ministrica financija, cijeli slučaj iznijela pred jedan arbitražni sud, i protiv sudske odluke nije uložila žalbu. Suci su presudili da biznismenu Bernardu Tapie treba biti isplaćena odšteta od oko 400 milijuna eura, i to iz državnog proračuna. Lagarde, ukoliko bude proglašena krivom, prijeti zatvorska kazna u trajanju od godine dana i plaćanje novčane kazne od 15.000 eura.

Sve je počelo 1993.

Tapie je tada bio ministar za gradska pitanja i trebao je prodati svoj udio u proizvođaču sportske opreme Adidasu, kako bi spriječio sukob interesa. Državna banka Crédit Lyonnais prodala je udio u Adidasu po njegovom nalogu po cijeni od oko 472 milijuna eura. Godinu dana kasnije banka je, na temelju jedne ugovorne klauzule, dobila još 400 milijuna eura. Od tog novca Tapie nije vidio niti centa. I podigao je tužbu.

Nekoliko godina kasnije pravosuđe je odlučilo da mu treba isplatiti odštetu od preko 100 milijuna eura. No, prizivni sud je poništio presudu. Tapie je nakon toga predložio da stvar riješi arbitražni sud. Neobično je da je Lagarde pristala na tu ideju, pogotovo zato što se slučajem već bavilo regularno pravosuđe, i zato što se u ovom slučaju radilo o javnom novcu, piše Deutsche Welle.

Sumnja u prijevaru i pronevjeru

Osim toga, francusko je pravosuđe u međuvremenu revidiralo odluku arbitražnog suda. Tapie bi sada trebao platiti novac. Jer taj sud ustvari nije bio neovisan. Jedan od sudaca je bio (sumnjivo) blizak Tapieju. Sudac i Tapie, te još četiri osobe optužene su za organiziranje prijevare, pronevjeru javnog novca, odnosno pružanje pomoći u tim postupcima. Proces počinje u ožujku 2017.

Lagarde, kako tvrdi, nije ništa znala o toj navodnoj prijevari. Pa ipak joj takozvani Vrhovni sud republike predbacuje da se nije dobro pripremila i informirala u ovoj aferi. Ona, kako se tvrdi, nije uvažila sugestije koje je dobila od agencije koja upravlja udjelima koji pripadaju francuskoj državi. Agencija je naime bila protiv toga da odluku donosi arbitražni sud. Vrhovni sud je obrazloženje sadašnje šefice MMF-a za prebacivanje slučaja arbitražnim sucima nazvao 'nevjerojatnim'.

Djelovala je kao neki poduzetnik'

Jedan član tima aktualne šefice MMF-a odlučno odbacuje prigovor nemarnog djelovanja: 'Svaki šef nekog poduzeća donio bi istu odluku', kaže taj suradnik. 'Ova pravosudna afera traje već 20 godina i prouzročila je sudske troškove od više od 30 milijuna eura, taj se slučaj konačno mora privesti kraju.' Osim toga, dodaje on, i državni je odvjetnik savjetovao Vrhovnom sudu republike da ne otvara postupak, piše Deutsche Welle.

Dok tim Christine Lagarde upozorava na progon vještica, drugi se pribojavaju upravo suprotnog: naime da bi presuda mogla biti preblaga. Razlog za to je prije svega ta neobična institucija – Vrhovni sud republike. Utemeljen je 1993., kako bi donosio odluke o ministrima koji krše zakone za vrijeme obnašanja dužnosti. Sud se sastoji od 12 parlamentaraca, po šest iz Nacionalne skupštine i Senata, te troje sudaca ili državnih odvjetnika. Sud je do sada donio presudu u samo četiri slučaja. I nisu bile baš pretjerano stroge, smatraju brojni pravnici.

Posebna empatija za kolege političare?

'Naravno da se radi o parlamentarcima koji zastupaju cjelokupni politički spektar i koji bi tako trebali biti neovisni u donošenju odluka', kaže Eric Alt, pravnik i dopredsjednik udruženja Anticor, koje se bori protiv korupcije. 'Ali kao političari oni imaju posebnu empatiju prema svojim kolegama političarima i prije će biti popustljivi prema njima.' Zato se Alt zalaže za to da i političari za sve delikte moraju odgovarati pred regularnim pravosuđem.

Céline Parisot, glavna tajnica najvećeg francuskog pravosudnog sindikata Union Syndicale des Magistrats, sličnog je mišljenja. Ali ipak i ovaj proces ima jednu dobru stranu, dodaje: on pokazuje da postoji određena dobra volja da i francuski političari odgovaraju za svoje postupke. A to nije samo po sebi razumljivo u Francuskoj: 'Kod nas se jako malo političara osudi tako da više ne mogu kandidirati na izborima, to je stvarno problem', kaže ona. 'Polazi se od toga da birači moraju sankcionirati političare, a ne pravosuđe. Ali to samo rijetko funkcionira – svejedno se i dalje bira mnoge osuđene političare.'

Mogući presedan

Bruno Dondero, profesor prava na Sveučilištu Pariz 1 Panthéon Sorbonne, ipak nije uvjeren u to da će proces protiv Lagarde biti napredak za Francusku. 'Škakljiv' je prije svega prigovor da se radilo o nemaru. 'Pozivanje na taj paragraf je poput skliskog spusta i mogao bi kreirati presedan', kaže on. 'Na koncu bi to moglo značiti da se svakog ministra može pravno goniti za nenamjerne greške počinjene tijekom obnašanja dužnosti. Pa onda se nijedan ministar više ne bi usudio donijeti bilo kakvu političku odluku!'

Osim toga bi, dodaje naš sugovornik, bilo preporučljivo pričekati na ishod procesa protiv Tapieja i njegovih eventualnih suučesnika. U slučaju naime da je dokazana pronevjera javnog novca, postojao bi i pravni temelj za sudski proces protiv Lagarde i pokušaj dokazivanja krivnje da je nemarnim postupkom omogućila tu pronevjeru.

Šefica MMF-a u međuvremenu demonstrira optimizam: 'Svi se nadamo da će se vratiti s bocom šampanjca i da će onda za sve vijeke vjekova ova afera biti okončana', kaže jedan njezin suradnik. MMF je, uzgred, prošlog ljeta produžio mandat Christine Lagarde – za još pet godina.