Tvrtka se, prije svega, bori s nepovjerenjem, a najveći problem je kadrovska križaljka. Fenomen u Pevecu je što se pratila samo razina prometa, a nije se inzistiralo na razlici u cijeni, što je Šket ocijenio nečuvenim. Nakon otvaranja stečaja, postupci se vode odvojeno za Pevec Bjelovar te Pevec Zagreb.

Ukupna potraživanja su 1,63 milijardu kuna, a imovina društva prema procjenama sudskih vještaka iznosi oko 1,2 do 1,3 milijardu kuna, jasno je iznio Šket. Rupa između obveza i imovine iznosi oko 400 milijuna kuna, pa novi stečajni upravitelj predlaže da se obveze pretvore u vlasnički udio u kompaniji. Najveće pojedinačno potraživanje jednog stranog dobavljača iznosi 38 milijuna kuna. Naime, kako se iz stečajne mase neće moći namiriti banke, Šket predlaže da se nastavi poslovanje te da se imovina prebaci na novu kompaniju u kojoj će vjerovnici imati udjele sukladne svojim potraživanjima.

'Neposredno prije ovog panela na skupštini su vjerovnici odlučili da se pristupi izradi stečajnog plana', kazao je Šket pa napomenuo da tvrtka posluje te da svaki dan u trgovačkim centrima radi 700 radnika.

Prije stečaja Pevec je zapošljavao 1.100 radnika. Poslovanje u stečaju je vrlo transparentno, što unatoč rizicima ipak nudi razlog za povjerenje partnerima. Bilo je teško, objašnjava Šket, uvjeriti dobavljače da dostave novu robu unatoč nenaplaćenim potraživanjima, dok se sada, nakon tri mjeseca, većina dobavljača lagano vraća. Plaće i doprinosi u Pevecu se u stečaju isplaćuju redovito, što jedna od prednosti poslovanja u vrijeme stečaja.

Pokušaj restrukturiranja nije uspio ne zbog loših modela, nego zato što se vlasnici nisu htjeli odreći svog dijela imovine, objasnio je Šket.

Podsjetio je da je, prema zakonskim odredbama, tvrtka nužna pokrenuti stečaj nakon 60 dana blokade uz prezaduženost. 'Iako to u Hrvatskoj nije pravilo, ovo su bili glavni razlozi otvaranja stečaja u društvima Pevec', objasnio je.

Glavni razlog propasti tvrtke Šket vidi u preinvestiranju, jer propadanje nije pratila dobit ni promet iz kojeg bi se plaćali anuiteti. Prelijevala su se sredstva iz tekućeg poslovanja da bi se platilo obveze, a pogreška je bila i neracionalna kupnja vozila za sektor transporta putem leasinga.