Zvečevo je početkom tjedna zatražilo otvaranje predstečajnog postupka pred Trgovačkim sudom u Slavonskom Brodu. Računi ove konditorske tvrtke iz Požege su u blokadi, a procjenjuje se da Zvečevo duguje državi oko 100 milijuna kuna, ali s druge strane ima i potraživanja. O stanju u Zvečevu i koracima koje će poduzeti razgovarali smo sa Zdravkom Alvirom, predsjednikom Uprave i većinskim vlasnikom tvrtke.

Kako se nosite s problemima u kojima ste se našli?

Teško je. Šećer mi je skočio. No odlučili smo se za jedini mogući izbor, predstečaj. Vjerujem da će se to dobro riješiti. Imamo već ozbiljno zainteresirane ljudi koji bi htjeli dokapitalizirati tvrtku i biti partneri.

Je li zahtjev za predstečajni postupak poraz vas kao direktora?

Bio sam direktor dugo vremena, pa sam se smijenio. Dogodilo se to što se dogodilo. Recesija je dosegnula svoj vrhunac, cijene repromaterijala skočile su u nebesa, maloprodajne cijene su pale i, objektivno, bilo je teško poslovati. Neki trgovački lanci sa svojim su robnim markama skoro pa dampingirali i u vrlo nezgodu situaciju i nemirne vode doveli i veće proizvođače od Zvečeva. Ovo je posljedica tih određenih globalnih zbivanja koja su se preselila i ovdje, u Hrvatsku i regiju.

Kada bi se trebao okončati predstečaj?

Mislim da ćemo u vrlo kratkom roku završiti ovo. Skupština vjerovnika bit će 15. rujna. Iskreno se nadam da će predstečaj biti završen do kraja godine, a volio bih i ranije, u listopadu. No ne ovisi sve samo o meni. Imamo već dogovore s ozbiljnim dobavljačima koji su nas spremni podržati i na takav način ponovno pokrenuti proizvodnju, osigurati tržište. Zakon je znatno ubrzao proces. Mislim kako je predstečaj novina koja bi mogla koristiti mnogima. Naravno da je bolje ako se ne ide u njega, ali je sigurno jedno od dobrih rješenja. Hvala Bogu da imamo tu mogućnost spasiti firmu. Mislim da ćemo ju spasiti. Definitivno.

Je li vam Marin Pucar, šef Podravke i vaš bivši direktor, pomogao u traženju strateških partnera?

Nije. Već dugo sam u Zvečevu, to je poznata tvrtka koja je sama po sebi uvijek mamac za partnere, ulagače. To je cura koja se može udati.

Tko su potencijalni strateški partneri?

Nisu iz Hrvatske. Obavili smo već neke razgovore i prije podnošenja zahtjeva za predstečajnu nagodbu. Upoznao sam ih s tim. 

Jesu li iz konditorske industrije?

Jesu, iz dijela su vezanog za konditoraj. Vjerujem da je to dobra opcija i nadam se da će temeljem naših razgovora završiti pozitivno - ljudi su voljni ući u priču, a kao dokaz toga poslat će pismo namjere. Interes su također pokazali različiti fondovi, ali su osobno meni ovi prvi bolji i prihvatljiviji. Zanimaju me oni koji mogu donijeti tržište, veće prihode.

Bili su u Požegi?

Jesu. 

Što je s vašim dobavljačima? 

Problem predstečaja je to što teško možeš doći do obrtnih sredstava i u tom dijelu bi trebalo napraviti preinake u zakonu. Vjerujem kako ćemo proći kroz predstečaj na vrlo kvalitetan način. Sigurno ćemo se našim dobavljačima, vjerovnicima odužiti u daljnjim godinama korektnog poslovnog odnosa. Imamo već dosta toga dogovoreno pa vjerujem da Zvečevu to neće biti problem.

U kakvim ste odnosima s radnicima?

Imali smo zbor radnika. Upoznao sam ih s onim što slijedi i koracima koji će se poduzeti. Osobno mislim da nemaju većeg poslovnog prijatelja niti nekoga tko im može osigurati njihov interes. Slažu se s tim da moramo zajedno izići iz ove krize. Sada treba biti dostojanstven, odraditi sve kako treba, ljudski, na korist svima nama. I njima da dobiju plaće, ali i dioničarima.

Hoće li biti otkaza?

Neće. Ljudi misle da je predstečaj nekakvo zlo, boje se za svoju sigurnost i posao, to razumijem. No u Hrvatskoj imamo prostora za rast, ali ne možemo čekati da netko drugi nešto napravi, već nešto moramo poduzeti i sami. Moramo kupovati domaće proizvode pa ćemo imati i veće mogućnosti za zaradu i isplatu plaća.

A plaće za travanj ste isplatili? 

Kasnili smo pet, šest dana. Radnicima ćemo ih isplatiti. Objektivno, tvrtka je u poteškoćama. Možda će nedostajati nekih stotinjak tisuća kuna za visoki menadžment.

Koliko vam je u cijelom slučaju naštetila situacija s Agrokorom?

U Hrvatskoj je trenutno za sve kriv Agrokor, i za dobre i za loše poteze. Ne bih o tome želio posebno govoriti. Mislim da je Konzum potrebno sačuvati. Po meni je to strateški interes države jer imaju strašno velike prodajne kapacitete, odnosno police za naše prehrambene proizvode. A ako niste na polici, nećete proizvod ni prodati. Kroz taj dio očuvanja Konzuma sačuvat će se i naša prehrambena industrija, kao i puno radnih mjesta. Naravno da ga treba operativno restrukturirati, ali definitivno sačuvati jer nam je to jedini izlaz. To je po meni jedan od prioriteta. Ne znam kako će se sve završiti, ali vjerujem da će se spašavanjem Konzuma spasiti mnoge tvrtke.

Koliko ćete imati koristi od Vlade, čiju ste pomoć spominjali kroz projekt Slavonija?

Hrvatskoj ne trebaju stalni izbori. Osobno mislim da nije vrijeme za politička prepucavanja, nego da se zbijemo i pokušamo raditi. Normalno da nikome ne ide na ruku nestabilna politička situacija. Svatko bi volio imati stabilnu Vladu, ali se sada moramo prilagoditi. I to je tako. Plenković je pokazao državničke osobine, čovjek je koji donosi odluke, a Hrvatskoj sada treba netko takav.

Koja vam je najbolja čokolada?

Mikado, definitivno, ali ne zato što ju mi radimo. Zvečevo čokolada s kondenziranim mlijekom je čokolada za bogove. Prije nekih pet, šest godina kod nas su non-stop dolazili iz Nestlea i njihov glavni tehnolog, kada je probao čokoladu, rekao mi je: 'Gospodine Alvir, u 22 godine ovakvu čokoladu nisam probao u Nestleu.' Dakle imamo znanje jednog Nestlea, Kindera, Marsa. Ako smo tada znali raditi posao, nije moguće da smo sada zaboravili, je li tako? Vratit ćemo se na police Konzuma i zauzeti svoje mjesto onoliko koliko je naš tržišni udio, a vrijeme će pokazati tko je tko.

Koliki je vaš tržišni udio?

Ako se iz Hrvatske iselilo 150.000 ljudi, toliko je manje konzumenata čokolade. Ako je od njih 20 posto kupovalo čokoladu Zvečevo, a većina ih je iz Slavonije, onda je to 50 posto, dakle 75.000 ljudi koji su konzumirali čokoladu, a godišnje se u prosjeku pojede minimalno šest kilograma čokolade, to je onda najmanje 300 tona čokolade i 12 milijuna kuna. Ti kupci su nepovratno otišli, a o tome nitko ne govori i ne vodi računa. Tko će to nadoknaditi?