Vučić je bio svjestan toga da Europa i dalje kupuje naftu i plin od Rusije, ali i činjenice da je EU uveo žestoke sankcije svim kompanijama koje su povezane s ruskim vlasnicima.

Jedna od njih je i Naftna industrija Srbije (NIS), čiji je većinski vlasnik ruski Gazprom Neft i koja bi se za mjesec i pol mogla naći u popriličnim problemima jer većinu svojih potreba za sirovom naftom pokriva preko Janafovih terminala u Omišlju na otoku Krku.

NIS i Janaf u siječnju su potpisali ugovor o transportu 3,2 milijuna tona nafte, što je 16 posto ukupnih Janafovih kapaciteta i veći dio godišnje potrebe NIS-a za sirovom naftom koja se prerađuje u rafineriji kod Pančeva.

No zbog sankcija EU-a nafta će prema Pančevu teći samo do 15. svibnja, nakon čega će srbijanska rafinerija ovisiti o onoj koja se teglenicama što plove Dunavom dobavlja iz Rumunjske, što sasvim sigurno dovodi do ozbiljne nestašice goriva, jer su ti dobavni pravci pogođeni ratom u Ukrajini, tj. aktivnostima ruske i ukrajinske ratne mornarice u Crnom moru.

Ugovor između Janafa i NIS-a, ako se u međuvremenu međunarodni odnosi bitno ne promijene, tako prestaje vrijediti 15. svibnja. Srbija će, kaže nam dobro upućen izvor, do tada pokušati maksimalno napuniti svoja skladišta nafte, a ona su već sad blizu punog kapaciteta.

'Da napune sve skladišne kapacitete koje imaju sirovom naftom iz Omišlja, to bi im trajalo za tri mjeseca proizvodnje derivata - benzina i dizela - nakon čega će ostati suhi. Tada će se Srbija morati okrenuti uvozu derivata iz susjednih zemalja - Mađarske, Hrvatske, Bugarske i Rumunjske', kaže tportalu dobro upućeni izvor.

Kakve će posljedice zabrana izvoza u Srbiju imati po Janaf, tek predstoji vidjeti, a oni komentiraju da u ovom trenutku nije moguće predvidjeti potencijalno trajanje i budući intenzitet mjera ograničenja te nije moguće procijeniti sve učinke mjera, no dodaju da sankcije ne bi trebale ugroziti financijski položaj i poslovanje tvrtke u ovoj godini.

Jednostavno, Janaf će, ako sankcije potraju, naftu koju je trebao kupiti NIS vjerojatno prodati drugim kupcima u Hrvatskoj, BiH, Mađarskoj, Slovačkoj ili Češkoj. Jedna od mogućnosti koje Vučić ima na raspolaganju promjena je vlasničke strukture NIS-a. Kako Rusi sigurno nisu raspoloženi za prodaju svojeg udjela, nagađa se o mogućoj nacionalizaciji NIS-a ne bi li se izbacilo Ruse iz njega, no to će dodatno poljuljati položaj Srbije, države koja od početka rata u Ukrajini pokušava ostati u dobrim odnosima i s Rusijom i sa Zapadom.

NIS je inače u većinskom vlasništvu ruskog Gazprom Nefta, koji drži 56,15 posto dionica, dok Republika Srbija ima 29,87 posto dionica, a mali dioničari 13,98 posto dionica.

Vučić zasad nije komentirao obavijest Janafa o skorom prekidu isporuka nafte, no i prije te objave izjavio je da će se žaliti Europskoj uniji ako NIS ostane bez nafte jer je riječ o jedinom srbijanskom proizvođaču naftnih derivata. Upitali smo i NIS za komentar situacije, no do zaključenja teksta nismo primili nikakav odgovor.