Bračnim ugovorom uređuju se imovinskopravni odnosi bračnih drugova za postojeću ili buduću imovinu. Obično se sklapa prije stupanja u brak pa se kolokvijalno zove i predbračni ugovor. No može se zaključiti i tijekom trajanja braka. Ovaj ugovor obavezno se sklapa u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.

Treba naglasiti da se uz suglasnost partnera postojeći ugovor može promijeniti u svako vrijeme i zaključiti novi, tako da se u njega unesu neke nove odredbe ili izmijene postojeće.

Tko može sklopiti bračni ugovor?

Bračni ugovor mogu sklopiti bračni drugovi, ali i partneri koji žive u izvanbračnoj zajednici. Na izvanbračnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

Po istom principu i osobe istog spola koje žive u partnerstvu mogu ugovorno urediti imovinskopravne odnose za postojeću i buduću stečevinu i imovinu.

Što se uređuje bračnim ugovorom?

Bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. U bračnu stečevinu ulazi sva ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili imovina koja je potekla iz te imovine.

Prema Obiteljskom zakonu, u slučaju raskida braka bez sklopljenog bračnog ugovora svaka strana ima pravo zadržati imovinu unesenu u brak, a imovina stečena radom za trajanja braka (bračna stečevina) dijeli se popola.

Bračni ugovor sklapa se ako partneri žele na drugačiji način urediti raspodjelu imovine u slučaju razlaza. Partneri mogu ugovorom urediti svoje imovinske odnose onako kako im najbolje odgovara, odstupajući u potpunosti ili djelomično od odredbi Obiteljskog zakona.

U kojim je slučajevima bračni ugovor osobito koristan?

Najčešći povod za sklapanje bračnog ugovora su razlike u imovini i prihodima partnera. Primjerice, ako jedan partner ima velike prihode od kapitala (nekretnine, vrijednosni papiri) stečene prije ulaska u brak, a drugi ima znatno više prihode od rada, u bračni ugovor može se unijeti to da se stečeni prihodi ravnomjerno dijele u slučaju razvoda. U protivnom, partneru koji ima prihode od kapitala oni bi pripali u cijelosti, a prihodi stečeni radom dijelili bi se popola.

Bračni ugovor preporučljivo je sklopiti ako jedan ili oba supružnika imaju djecu iz prethodne veze. Na taj način može se definirati imovina koja se izdvaja iz zajedničke imovine kao nasljedstvo njihove djece u slučaju razvoda. Iako je imovina stečena prije braka zakonski izuzeta iz podjele, u praksi je često teško odrediti što je stečeno prije braka pa se bračnim ugovorom to može efikasno urediti.

Što sve ulazi u bračni ugovor?

Obiteljski zakon ne određuje podrobno sadržaj bračnog ugovora, što znači da se u njega mogu unijeti sve moguće kombinacije raspodjele imovine. Kako je podjela imovine popola često nepraktično rješenje, bračnim ugovorom može se predvidjeti kome pripadaju pojedine stvari poput automobila, umjetnina, nakita i sl. U imovinu bračnih drugova ulaze i kućni ljubimci pa se ugovorom može odrediti tko preuzima skrbništvo nad njima u slučaju razlaza.

U slučaju da je jedan partner vlasnik tvrtke, ugovorom se može urediti na koji način će se obeštetiti drugi partner (jednokratna naknada, isplata udjela u dobiti i sl.), a da to ne ugrožava opstanak tvrtke.

Pri ugovaranju oblika suvlasništva na zajedničkoj imovini te mogućnostima njegovog razvrgnuća i upravljanja imovinom, bračni drugovi svakako trebaju voditi računa o odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Što treba registrirati?

Iako je svojevremeno bilo prijedloga da se uvede registar bračnih ugovora, u Hrvatskoj ne postoji obveza evidentiranja bračnog ugovora.

No ako se u bračnom ugovoru uređuje pravo stjecanja i raspolaganja nekretninama, potrebno je provesti zabilježbu u zemljišnim knjigama kako bi ugovorena odredba imala pravni učinak.

Tko odgovara za dugove nastale za vrijeme trajanja braka?

Sklapanjem bračnog ugovora ne mogu se izbjeći zajedničke obveze prema vjerovnicima.

Za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, solidarno odgovaraju oba bračna druga bračnom stečevinom i vlastitom imovinom bez obzira kako se ona dijeli među partnerima prema bračnom ugovoru.

No za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug. Primjerice, ako je jedan partner postao nekom trećemu jamac za kredit, drugi partner ne odgovara za tu obvezu.

Kakva ograničenja postoje u sklapanju ugovora?

Obiteljskim zakonom nije određen predmet bračnog ugovora te je dopušten svaki sporazum koji nije protivan prisilnim propisima. Ograničenje postoji prilikom primjene stranog prava jer bračnim ugovorom nije dopušteno ugovoriti primjenu stranog prava na imovinskopravne odnose.

To vrijedi kada su oba bračna druga hrvatski državljani, a kad se radi o braku u kojem je jedan od bračnih drugova stranac, primjenjuje se Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima.