Sastavljanje oporuke, uz stanje osobnih računa te iznose plaća i dugova, najveće su tabu teme u svijetu financija. Sama pomisao na oporuku većinu ljudi asocira na smrt, nemoćne ljude koji je sastavljaju uz svjedoke koji se dovedu 's ceste' i na poremećene obiteljske odnose nastale nakon ostavinskih rasprava i/ili oporuke
Starije generacije barem o oporuci govore s malo riječi i još manje emocija, no mlađi su počeli rušiti taj vječni tabu. I to ne zato što su svjesniji svoje smrtnosti ili dugoročno razmišljaju, 'jer, dugoročno gledano, ionako smo svi već mrtvi', kako je konstatirao legendarni ekonomist John Maynard Keynes.
Mlađe ljude na pisanje oporuke gotovo da je prisilila digitalizacija. Zašto? Prije 20-30 godina situacija u svijetu financija za svakog tko je živio u Hrvatskoj bila je jednostavna - štednja je bila oročena u banci, novac je bio na tekućem i žiroračunu, nešto keša, po mogućnosti njemačkih maraka, uvijek se pronašlo kod kuće ispod madraca ili u čarapi, a nekretnine su se podijelile pred sudom.
vezane vijesti
Generacije rođene od 1980. naovamo, s osnovnom ili naprednom financijskom pismenosti, znaju da od 'maraka u kuverti' više nema ništa, a velik broj njih sve više izbjegava banke te novcem i imovinom upravlja pomoću platformi poput Revoluta - višak novca, tj. kapital pojedinci sami ulažu u fondove, dionice i kriptovalute putem bezbrojnih internetskih rješenja.
No kao što su pokazali slučajevi brojnih ulagača u kriptovalute, njihovom smrću, zbog nemogućnosti pristupa internetskim novčanicima, pod zemlju su otišle stotine milijuna dolara jer portfeljima nije bilo moguće pristupiti niti takve aplikacije nude mogućnost upisa nasljednika imovine u slučaju za koji se svi nadaju da se neće dogoditi.
Ništa drugačije nije ni s brokerskim platformama koje na globalnoj razini upravljaju imovinom čija se vrijednost mjeri u tisućama milijardi dolara i kojima su u velikoj mjeri izloženi i hrvatski građani. Zbog činjenice da je novac danas 'razbacan' u bankama, internetskim bankama, brokerajima i kriptoburzama, pisanje oporuke odgovoran je potez koji pokazuje svijest o vlastitoj imovini i uklanja mogućnost da nakon smrti ta imovina ostane zauvijek zaključana iza nekog passworda.
Najtrezveniji pogled na temu oporuke na svojem je blogu dao Toni Vitali, poznat i kao 'Škrti otočanin', jedan od najvažnijih domaćih biznis blogera koji nudi savjete za osobne financije. On za sebe kaže da spada u zanemarivu manjinu ljudi koji su sastavili oporuku prije tridesete godine života i svojim čitateljima savjetuje da naprave to što prije.
'Sam proces pisanja pokazao se koristan za razmišljanje o životnim vrijednostima i prioritetima', kaže bloger te dodaje da mu je završetak sastavljanja testamenta donio određeni osjećaj mira jer je napravio sve u svojoj moći da se pripremi čak i za slučaj svoje smrti, iako je racionalni optimist, što opet nije razlog da ne bude spreman na najgore situacije koje se uvijek mogu dogoditi.
Za pisanje oporuke ne treba biti pravni stručnjak, njezino sastavljanje oduzet će vam nešto vremena, ali ako je napisana u skladu sa zakonom, jača je i od prava nasljeđivanja i mogu je sastaviti sve osobe starije od 16 godina. Konkretno, oporuka može biti privatna ili javna.
Privatne oporuke sastavljaju se bez ikakve intervencije javnih tijela, ali se obavezno moraju napisati vlastitom rukom, nikako računalom, moraju se vlastoručno potpisati te bi bilo dobro dodati mjesto i datum sastavljanja. Oporuka se može sastaviti i pred svjedocima te će je oni na kraju i potpisati.
Javna oporuka radi se uz prisutnost suda ili javnog bilježnika, a mogu je na zahtjev sastaviti suci općinskih sudova, sudski savjetnici i javni bilježnici dok taj posao u inozemstvu preuzimaju diplomatski predstavnici. Za nepismene osobe zakon je predvidio oporučivanje isključivo u obliku javne oporuke kako bi se izbjegle moguće zlouporabe.
U očitovanju posljednje volje morate napraviti popis sve ili dijela imovine, dakle štednje u banci, gotovine, dionica, fondova i kriptovaluta, pri čemu je obavezno navesti na kojim se digitalnim platformama imovina nalazi te korisničke podatke i lozinke za pristup. Bez njih bi kapital mogao zauvijek ostati zaključan i nedostupan nasljednicima, a oni su idući glavni element oporuke.
Imenovanju nasljednika mogu se dodati i ciljevi koji se trebaju postići naslijeđenom imovinom ili želje kako bi njome trebalo raspolagati. Ako imate dužnike, a niste skloni oprostu dugova, u oporuci se i oni mogu imenovati uz iznose novca koji su dužni. Isto tako, nije loša ideja u oporuci pobrojiti i vlastite dugove.
Osim nasljednika, oporukom se može odrediti njegov zamjenik, tj. osoba kojoj će pripasti nasljedstvo u slučaju da nasljednik umre ili nije u stanju raspolagati imovinom. Iako se oporukom sva imovina može ostaviti jednoj osobi, postoji institut nužnog dijela koji djeci, usvojenoj djeci, bračnim ili izvanbračnim partnerima ostavlja mogućnost nasljeđivanja, a kako bi se postiglo pravo na zakonski dužni dio, nasljednici moraju prigovoriti u ostavinskoj raspravi i pokrenuti parnicu ako misle da su zakinuti.
Konačno, neovisno o tome kakva oporuka bila, možete je čuvati sami na nekom sigurnom mjestu ili je predati na čuvanje prijateljima ili javnim tijelima: sudu ili javnim bilježnicima koji su je po zakonu dužni primiti i čuvati te o tome obavijestiti Hrvatski upisnik oporuka.
