Unatoč tome što su nespretne izjave ruskih bankara o krivotvorenju financijskih izvještaja dodatno uzburkale strasti oko Agrokora, akteri koji su dobro upoznati sa situacijom ističu da Rusi u cijeloj priči imaju konstruktivan pristup. Njihov je interes prije svega zaštititi svoje ulaganje, a to mogu učiniti jedino tako da s državom dogovore model spašavanja posrnulog koncerna
Prema dostupnim informacijama, ruske banke Sberbank i VTB kontroliraju 52 posto Agrokorova duga, a s još nekoliko zapadnih financijera ukupno drže 87 posto duga. Stoga je prirodno da te dvije banke predvode financijske vjerovnike u pregovorima s Ivicom Todorićem i hrvatskom Vladom.
Ruski plan za kratkoročno stabiliziranje stanja taj je da Sberbank i VTB odobre Agrokoru dodatne kredite za likvidnost, a država putem HBOR-a garancije dobavljačima. Time bi se osigurao nesmetan nastavak poslovanja jer bi se dobavljačima namirili dospjeli dugovi, a istovremeno dobili bi garanciju da će im biti plaćene nove isporuke.
Treći element plana je stavljanje financijskih obveza u mirovanje dok se ne pripremi plan restrukturiranja. Prema riječima prvog potpredsjednika ruskog VTB-a Jurija Solovjova, sporazum o stavljanju obveza u mirovanje (standstill sporazum) vijeće Agrokorovih vjerovnika i hrvatska Vlada trebali bi potpisati ovog tjedna.
Da bi plan bio provediv, potrebna je i suglasnost sadašnjeg većinskog vlasnika Ivice Todorića, što podrazumijeva prepuštanje ključnih upravljačkih pozicija.
Zasad ostaje nerazjašnjeno tko bi vodio cijeli proces, vjerovnici ili Vlada. Ekspresnom izradom zakona, popularno nazvanog 'lex Agrokor', Vlada je pokazala namjeru da se aktivno uključi u spašavanje Agrokora.
S druge strane, Rusi žele pomoć Vlade u svrgavanju Todorića, ali ne odgovara im to da na temelju posebnog zakona dobije i pravo postavljanja svojeg povjerenika koji bi imao prevelike ovlasti. Skloniji su opciji po kojoj bi oni imali vodeću ulogu u pripremi i provođenju plana restrukturiranja.
Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da se rješenje mora tražiti unutar postojećeg zakonskog okvira, a da cijeli proces treba voditi tim ljudi u kojemu bi sudjelovale sve zainteresirane strane. 'Unošenje novih zakonskih rješenja samo donosi dodatnu pomutnju. Mislim da to nije dobro jer u samom zakonu o stečaju i predstečajnoj nagodbi postoje mogućnosti, kao što pokazuje slučaj Peveca, za to da se stabilizira poslovanje', smatra Novotny.
Međutim, za njega je puno važnije naći dugoročno rješenje za održivost poslovanja. 'Agrokoru treba dugoročni plan restrukturiranja, a Vlada treba kanalizirati proces tako da sve vjerovnike okupi oko takvog plana, kao što je to bilo u slučaju Peveca', naglašava Novotny.
Da bi plan bio uspješan, po njemu, on podrazumijeva i 'bolne rezove'. 'Iluzija je to da se u Agrokoru radi o kratkoročnom poremećaju. Kompanija je 'preinvestirana' i mora se ispuhati prodajom neosnovnih djelatnosti. Međutim, to neće biti dovoljno. Treba provesti i unutarnje restrukturiranje koje podrazumijeva otpuštanje viška ljudi, reduciranje troškova i gašenje neprofitabilnih dijelova koncerna', zaključuje Novotny.