Kreator NTC inovativnog sustava učenja

Ranko Rajović najveći je stručnjak za odgoj djece u regiji, poznat kao kreator inovativnog sustava učenja NTC. Kako pojašnjava, njegov program podijeljen je u tri faze- razvoj mozga, matematičko logičkog razmišljanja i funkcionalno znanje, ali i dalje, naglašava, pri svakom procesu učenja ključna je uloga roditelja.

„Roditeljstvo nije nikad bilo ovoliko ozbiljno“, naglašava Rajović. promjene okruženja već uzimaju danak pa je tako sve više djece s razvojnim smetnjama, kaže. „Učitelji nam govore da je svaka nova generacija malo slabija (motorički, pažnja i koncentracija) u odnosu na prethodne generacije. Takva djeca stižu u prvi razred, što znači da je problem nastao prije škole, a tu su nam najvažniji roditelji. Nisu oni krivci i ne mogu biti, jer ionako sve rade iz uvjerenja da rade dobro. Problem je neznanje roditelja i nerazumijevanje na koji način okruženje može oštetiti ili usporiti razvoj mozga“.

NTC program koji je razvio praktična je primjena otkrića iz neurofiziologije u pedagogiji. „Program radim otprilike 10 godina i već ga je odobrilo Ministarstvo obrazovanja u sedam država, a u još 20 ga radimo preko EU projekata (Erasmus i IPA) ili s nekim obrazovnim institucijama, fakultetima, školama ili vrtićima. Namijenjen je svima onima koji rade s djecom, ali smo prije nekoliko godina počeli raditi i direktno s djecom i za njih otvaramo NTC centre u školama, organiziramo NTC kampove i radimo po novim metodama koje sliče na igru“, pojašnjava.

Znanost se brzo razvija

Digitalno doba donosi velike pomake, razvoj svih disciplina u nauci se brzo odvija, nova zanimanja se javljaju svake godine, budućnost brzo dolazi, ali Rajović drži da se nismo pripremili kako treba.

„Od 10 najtraženiji zanimanja čak 9 ih nije postojalo prije 10 godina. To znači da spremamo djecu za zanimanja koja još uvijek ne postoje. I tu se nameće osnovno pitanje - koja je funkcija obrazovnih institucija? Da uče djecu da misle ili da uče napamet? Naravno, da misle, ali dijete počinje misliti vrlo rano, prije nego što je progovorilo, što znači da je tu uloga roditelja sve važnija“ , kaže i naglašava kako nije protiv svih tehnologija, ali da treba biti oprezan kada ih se daje djeci.

Roditelji, razumljivo, žele da djeca budu ukorak s vremenom, no s druge strane boje se da to ipak ne bude prerano i da će im na taj način oduzeti vrijeme predviđeno za igru s vršnjacima i tradicionalnim igračkama. Rajović kaže da nema jasnih preporuka za to kada djeci treba dati mobitele i tablete. „Ono što mogu potvrditi iz iskustva je da moramo oprezno davati pristup novim tehnologijama, ali to nije slučaj. Istraživanja koja sam u nekoliko država radio s kolegama iz Pule (profesoricom Maja Ružić i doktoricom. Andreom Debeljuh), pokazala su da preko 80% učenika u četvrtom razredu ima svoj mobilni telefon. To je bilo 2016. godine, a iduće godine planiramo ponoviti istraživanje i pretpostavljamo da ćemo imati još veći broj korisnika mobilnih telefona. Ne postoje jasne preporuke kada možemo dati tablete i telefone djeci, ali moja preporuka je da to bude što kasnije, a da roditelji budu dosljedni i ne dozvole da dijete koristi mobilni telefon kad god poželi. Mora ima ograničeno vrijeme“, govori.

Djeca su prije postizala bolje rezultate

Rezultati jednog od Rajovićevih istraživanja pokazali su da su djeca prije prije 10 godina bila puno jača u područjima poput motorike, matematike, logike, rječnika i općeg znanja. „Radio sam istraživanja da utvrdim gdje su slabiji i dobio sam rezultate koji moraju biti smjernica i usmjeriti na rješenje problema. Djeca su slabija motorički, pažnja i koncentracija je slabija, slabije je i opće znanje, a rječnik je siromašniji. Nema igara koje aktiviraju misaone klasifikacije, a do prije 20 godina su bile redovno prisutne u skoro svim igrama, nema kompleksnih motoričkih pokreta, tračanja, skakanja, preskakanja, nema dovoljno komunikacije među djecom, igrališta i parkovi su prazni“, kaže.

Dodaje da je jedan od važnih faktora koji su doveli do takvoga stanja manjak kretanja, a posljedice nekretanja su vidljive - djeca imaju više kilograma, ulaze u opasnu zonu i ugrožavaju zdravlje i sve više ima dijabetesa, djeca su motorički slabija, imaju ravna stopala, poremećaj držanja tijela, a svaka nova generacija ima više problema. Teško je, naglašava, kontrolirati način na koji djeca koriste tehnologiju. Prepričava anketu koju je radio s učenicima starijih razreda u osnovnim školama.

„Pitao sam kako bi se snašli ako bi bila uvedena zabrana mobilnih telefona u školama ili što bi napravili kad bi imali aplikacije koje bi im blokirale korištenje nekih programa u telefonu ili čak da im blokiraju potpuno korištenje telefona u pojedinim dijelovima dana. Dobio sam takve odgovore da sam shvatio da bi učenici brzo preskočili skoro sve vrste kontrola. Jedan od odgovora bio je da bi kupili rezervni telefon, jer imaju svoj novac. Onda sam se zapitao kako je moguće da dijete od 12-14 godina ima 500 eura ili više, pa može kupiti rezervni telefon. Jedan interesantan odgovor je bio da će učenici koji nemaju nikakva ograničenja, odnosno imaju telefon, sve aplikacije i nikakvu kontrolu od strane roditelja, prodavati minute. Onda su mi objasnili da mogu dati nekom drugom učeniku svoj mobilni telefon, recimo na školskom odmoru u trajanju od 10 minuta i da će to naplaćivati. Osmislili su novo zanimanje – prodavač vremena. Kao što vidite, mašta je neograničena i, kada im nešto treba, naći će način da to naprave. Pred roditeljima je jedna potpuno nova generacija djece. Teško će im biti bez šire potpore i zato prioritet postaje edukacija roditelja kako bi sačuvali nove generacije od zamke koja ih čeka pri odrastanju“, govori.

Institucije trebaju uhvatiti korak

Rajović naglašava da odgojne i obrazovne institucije nedovoljno uvažavaju nova otkrića iz obrazovnih neuronauka. Trebalo bi ih više primjenjivati u praksi , uvesti nove predmete na fakultetu i spremiti buduće pedagoge, učitelje, odgajatelje za izazove koje ih čekaju. „S kolegom Mitjom Krajnčanom s Pedagoškog fakulteta iz Kopra organiziram međunarodne konferencije gdje predstavljamo nova otkrića i njihovu primjenu u radu s djecom vrtićkog i školskog uzrasta. Mora biti više takvih konferencija i više povezivati medicinu i pedagogiju“, kaže.

Roditeljima savjetuje da je nemoguće djeci zabraniti pristup tehnologijama, ali da je važno ipak imati kontrolu. “Opasnost se krije u neumjerenoj upotrebi. Djeca brzo razviju ovisnost, jer gledajuću u ekran i rješavajući zadatke u video igrici, su na dopaminu, a onda kad pređu nivo dobiju i druge hormone koji daju osjećaj sreće. Tu zapravo dobiju sve - iščekivanje, radost, tugu, sreću, napetost, ljutnju i sve se rješava bezbolno i za 15 minuta promjeni 10 emocija. To nije realno u pravom životu, tako da život u virtualnom svijetu postaje interesantniji, dinamičniji, djeca gube interes za stvarnost, traže da svoje prohtjeve zadovolje odmah. Prag tolerancije je nula, a frustracija visoka, tako da roditelji to vide i često su nemoćni. Bolje je da ovo roditelji znaju kako bi mogli pripremiti i sebe i djecu kada dođe trenutak da ih puste u virtualni svijet“, kaže i dodaje da moraju postojati jasna pravila pri korištenju tehnologija i da je važno da ih se pridržavaju i roditelji.

Na pitanje što se može očekivati od njegova predavanja na ovogodišnjem Weekend Media Festivalu, Rajović kaže: „Pokušat ću približiti s kojim problemima se djeca suočavaju do treće, do šeste godine, u školama, kako je okruženje promijenilo kognitivne sposobnosti, kako im pomoći i, naravno, kako mediji mogu pomoći u edukaciji roditelja i tako pomoći da sačuvamo nove generacije djece“.