Iskustvo kojim nas je obogatila 2016. godina govori nam da je vrlo nezahvalno proricati budućnost. Pobjeda Donalda Trumpa na američkim izborima i nepopularni ishod britanskog referenduma, samo su dva najznačajnija događaja koja su završila drukčije nego što se u javnosti očekivalo. Uz njih, bilo je tu i puno drugih stvari koje su svakih nekoliko dana donosile što manje, što veće šokove na svjetska tržišta. Iznenađenja nije nedostajalo, a pri tome ni uzbuđenja.

Poučeni tim iznenađenjima, ali i situacijom u kakvoj ispraćamo 2016. i dočekujemo 2017. godinu, teško da možemo donijeti bilo kakva ozbiljnija predviđanja što će krojiti svjetsku ekonomiju u 2017. i kako će se kretati tržišta. No analitičari i ekonomisti su proteklih dana objavljivali svoje prognoze i očekivanja, radile su se redovite ankete među menadžerima i ispitivalo njihovo mišljenje, pa ćemo stoga ipak na ovom mjestu objediniti barem okvire glavnih trendova koji bi mogli biti vjerojatniji u 2017. godini.

Za početak, sve će se vrtjeti oko Sjedinjenih Američkih Država. Dugogodišnji vladar ekonomskih vijesti, Kina, malo će pasti u drugi plan sve dok se ne iskristaliziraju barem nekakve smjernice koje će imati nova američka vlada s Donaldom Trumpom na čelu. Globalnu ekonomsku aktivnost diktirat će promjene u ekonomskoj politici SAD-a, odnosno reakcija drugih zemalja na promjene u toj politici.

Burze su već pokazale što od Trumpa očekuju investitori. Rast cijena dionica nakon njegove pobjede jasan je signal da ulagači drže da će u 2017. godini rasti profiti američkih kompanija. Ako se ostvare najave u kojima je Trump proklamirao rezanje poreza za kompanije, ovo očekivanje bi se lako moglo i ispuniti. No izabrani američki predsjednik i milijarder je tijekom prošlih nekoliko mjeseci jasno pokazao da puno priča i obećava, ali i da mu nije ni najmanji problem pogaziti svoja obećanja, zbog čega se i dalje može očekivati svašta.

Općenito očekivanje za svjetsku ekonomiju je da će, ako izostanu neki veći šokovi, razvijene zemlje nastaviti sa svojim solidnim rastom. Ne očekuju se jače promjene stopa gospodarskog rasta ni kod SAD-a, ni za Europsku uniju, a ni za Kinu u kojoj je posljednjih nekoliko godina posustao zamah koji je imala početkom desetljeća. Čak se i za Indiju, koja je bila ugodno iznenađenje u posljednje dvije godine, očekuje da će joj se stopa rasta stabilizirati ili čak blago smanjiti u novoj godini.

Po pitanju monetarnih politika, na našoj strani Atlantskog oceana, ekonomisti procjenjuju da će Europska središnja banka (ECB) i dalje nastaviti s tzv. labavom monetarnom politikom u kojoj prevladavaju vrlo niske kamate, čime se nastoji potaknuti kreditiranje i time olakšati investicije te, posljedično, gospodarski rast. Na američkoj obali situacija je za nijansu zaoštrenija. Stručnjaci u ovom trenutku predviđaju čak tri povisivanja kamatne stope Federal Reservea od po četvrtinu postotnog poena na konačnih 1,5 posto do kraja 2017. godine. Ta su očekivanja povezana s prognozama nešto jačeg američkog ekonomskog rasta od dosadašnjeg, no Fed će sigurno čekati pouzdanije znakove živahne ekonomije prije nego se odluči na dizanje kamata.

Ono što se uz nešto čvršći gospodarski rast očekuje u razvijenim zemljama, jest i nešto viša stopa inflacije od one koja je bila prisutna proteklih godina, a i porast osobnih dohodaka, odnosno razine plaća, koji su u proteklih desetak godina bili pod pritiskom krize i nestabilnosti.

Odnosi valuta će, kao i dobar dio ostatka ekonomije, biti pod paskom politike. Kineski juan bi, nakon što je u 2016. postao dio košarice valuta koja se koristi za izračunavanje vrijednosti specijalnih prava vučenja pri Međunarodnom monetarnom fondu, trebao ostati stabilan. Dolaru se predviđa jačanje kroz koje bi do kraja godine mogao dosegnuti paritet s eurom, a euro je možda i najveća zagonetka.

Predviđanja za Europsku uniju, a posljedično i za eurozonu i za euro, kreću se od toga da će se u 2017. raspasti do toga da će kraj godine dočekati stabilnija nego ikad. Za sad se zna da će stabilnost Unije dirigirati parlamentarni izbori u Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj, a možda i u Italiji, kao i početak izdvajanja Ujedinjene Kraljevine iz članstva EU. No, s politikom koju krasi nestabilnost ekonomija nikad nije sigurna. Prema sadašnjim prognozama ekonomski rast EU trebao bi lagano ubrzati zahvaljujući, između ostalog, i labavoj monetarnoj politici ECB. Vrijednost eura se stoga ne bi trebala previše mijenjati, no britanska funta će zacijelo biti riskantnija.

U svjetskoj trgovini u kojoj je rast posustao u posljednjih nekoliko godina, neće također doći do bitnije promjene trenda, iako bi razmjena trebala biti nešto uspješnija nego u 2016. U Kini zasad ne postoje znakovi koji bi upućivali na ponovno bitnije ubrzavanje rasta, dok rusko, brazilsko, američko i indijsko tržište pokazuju potencijale, ali je pitanje u kojoj će ih mjeri iskoristiti. Za manja tržišta, odnosno tržišta u razvoju, vlada konsenzus da ih neće vući jedan veliki zajednički trend, nego da će pojedinačno reagirati na uvjete u kojima će se naći.

Cijene sirovina, posebno nafte, početak 2017. za razliku od 2016. dočekuju na nešto višoj razini. To će svakako pogodovati državama izvoznicama nafte i metala, ali kako se ne očekuje ubrzavanje gospodarskog rasta, tako ni prognoze oko cijena sirovina ne odišu s previše optimizma.

Kako stvari sad stoje, 2017. ne bi trebala donijeti nikakve značajnije preokrete u ekonomiji i na svjetskim tržištima. Iako to znači da se ne mogu očekivati atraktivni rezultati, to bi mogla biti i dobro primljena promjena u usporedbi s kaotičnom 2016. Ekonomisti će se vjerojatno obradovati malom primirivanju na tržištima, a to će dobro doći i svima ostalima.