Kad je saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman u siječnju 2021. prezentirao projekt The Line na nacionalnoj televiziji, mnogi su bili skeptični. Započeti radovi pokazuju da Saudijci misle ozbiljno.

U gradu koji izgleda kao kreacija iz ZF romana moći će živjeti populacija od devet milijuna ljudi. Dizajniran je kao alternativa tradicionalnim gradovima koji se obično šire iz središnje točke. Princ Bin Salman predstavio ga je kao sljedeću generaciju metropolitanskih gradova lišenih prometa i zagađivača.

Strukturu The Linea čine dvije zrcalne linearne zgrade, svaka visine 500 metara. Između njih u prostoru širine 200 metara nalazit će se parkovi i rekreacijsko područje. Grad će biti podijeljen na više kvartova, a njihovim stanovnicima sve će usluge biti dostupne na pet minuta hoda.

Glavno prijevozno sredstvo bit će superbrzi vlak kojem će trebati, prema tvrdnjama Saudijaca, samo 20 minuta da poveže jednu stranu grada s drugom. Ako se to pokaže točnim, bit će to najbrža željeznica na svijetu s prosječnom brzinom od 512 kilometara na sat.

Umjetna inteligencija (UI) upravljat će gradskom infrastrukturom. A prema najavama, UI će ujedno koristiti prediktivne i podatkovne modele kako bi poboljšala svakodnevni život građana.

Podatke će prikupljati s pametnih telefona, kamera za prepoznavanje lica i drugih senzora kako bi predvidjela potrebe ljudi. Zanimljivo je da će stanovnike The Line i plaćati za to.

Grad će se napajati isključivo obnovljivom energijom, uključujući energiju vjetra, Sunca i vodika.

Procijenjena cijena izgradnje iznosi između 100 i 200 milijardi dolara, a neke procjene idu čak do trilijuna dolara.

Mnogi svjetski stručnjaci skeptični su prema projektu te tvrde da su priče o izvedivosti i održivosti saudijskog grada od 170 kilometara 'naivne'.

'Imate toliko fizičkih i ekoloških fenomena kojima bi se trebalo pozabaviti kako bi se postigao jedinstven minimalistički karakter The Linea', izjavio je Marshall Brown, profesor sa Škole za arhitekturu Sveučilišta Princeton.

Čini se da se Saudijci ne obaziru previše na te kritike i da ih one nisu odvratile od gradnje. Autokratski režim u Rijadu nema milosti ni za svoje sugrađane koji se odupiru projektu.

Prošli mjesec na smrt su osuđena trojica pripadnika plemena Hoveitat nakon što su odbili napustiti svoje domove koji se nalaze na lokaciji megaprojekta Neom u sklopu kojeg se gradi The Line.

Utopijska zajednica Neom zamisao je 37-godišnjeg princa koji želi osloboditi Saudijsku Arabiju od ovisnosti o nafti i učiniti je destinacijom za strana ulaganja i turizam.

Ukupna površina na kojoj bi se protezao Neom trebala bi obuhvaćati 26.500 četvornih kilometara, što iznosi nešto manje od polovice površine Hrvatske. Uz The Line bi se nalazila još dva grada – Oxagon i Trojena.

Oxagon bi trebao biti financijsko i ekonomsko središte Neoma i njemu bi živjelo više od 90.000 stanovnika. Grad bi se nalazio na plutajućoj platformi, a ujedno bi bio golemi terminal za krstarenja Crvenim morem.

Saudijski princ vidi Trojenu kao planinsku destinaciju u kojoj se spajaju virtualni i prirodni svijet. Prostirala bi se na oko 60 kvadratnih kilometara, u što bi bilo uključeno veliko umjetno jezero, rezervat divljih životinja, skijaško selo i zvjezdarnica.

Vrijedan ukupno više od 500 milijardi dolara, projekt Neom dio je i nastojanja saudijske vlade da postigne ugljičnu neutralnost do 2050. godine, na koju se obvezala u sklopu globalne borbe protiv klimatskih promjena.

Na području Neoma trebalo bi biti zasađeno više od milijardu stabala i stanovnici bi svu hranu dobivali s vertikalnih farmi i iz golemih staklenika, a energiju isključivo iz obnovljivih izvora te pitku vodu iz postrojenja za desalinizaciju morske vode.

No znanstvenici upozoravaju da se projekt temelji na tzv. tehnološkom optimizmu, ideji da će do trenutka u kojem grad bude izgrađen tehnologija dovoljno napredovati da omogući samoodrživost i opravda golema ulaganja. Za to nema baš nikakvih jamstava.

Stručnjaci su izračunali da bi s trenutno dostupnom najmodernijom tehnologijom samo postrojenja za desalinizaciju trošila više energije nego što bi je se moglo ukupno proizvesti iz obnovljivih izvora, a uz to bi stvarala otpadnu smjesu salamure i toksičnih kemikalija koju bi trebalo negdje zbrinuti.

Nasadi stabala zahtijevali bi goleme količine vode, a proizvodnja hrane u kontroliranim uvjetima staklenika još je uvijek jako skupa, energetski zahtjevna i ograničena na svega nekoliko desetaka vrsta namirnica.