Ideje britanskog ekonomista Johna Maynarda Keynesa ovih dana opet su prilično popularne. Nasuprot stavovima da bi se tržište trebalo samostalno pobrinuti za sve, pa tako i za oporavak nakon recesija, Keynes je zagovarao ulogu države u poticanju ekonomije, posebno u uvjetima izvanrednih šokova, kakvima svjedočimo i ovih dana. Slavu Keynes najviše zaslužuje primjeni svojih ideja u oporavku od Velike gospodarske krize s kraja dvadesetih i početka tridesetih godina prošlog stoljeća, no njihova popularnost nije jenjala ni u međuvremenu, nego se, naprotiv, zazivaju svaki put kad dođe do značajnih poremećaja u svjetskom gospodarstvu.

Ključno njegovo djelo knjiga je objavljena 1936. pod nazivom 'Opća teorija zaposlenosti, kamata i novca', no osim toga Keynes je objavio mnoge druge radove, a zahvaljujući njima i svojem profesionalnom angažmanu bio je jedan od najpopularnijih ekonomista i stručnjaka svojeg vremena. Uz državni ekonomski intervencionizam u razdobljima kriza, Keynes je ostavio traga u stvaranju modernog međunarodnog financijskog poretka. Uz sve to, promiskuitetan ljubavni život homoseksualca (ili, kako se na kraju ispostavilo, biseksualca) u doba kad je to bilo protuzakonito čini ga osobom prilično interesantne biografije.

John Maynard Keynes rođen je 1883. u poznatom sveučilišnom središtu Cambridgeu u Engleskoj u obitelji srednje klase. Otac mu je bio ekonomist, a majka socijalna radnica. S nepunih šest godina kratko je pohađao vrtić lokalne škole za djevojčice, u kojem su odmah primijetili njegov matematički talent, no zbog slabog zdravlja morao je mnogo izostajati te su ga najviše podučavali kod kuće. Školu je počeo pohađati tek s osam i pol godina i brzo se istaknuo u matematici.

Zahvaljujući tom uspjehu uspio se izboriti za školarinu u prestižnoj srednjoj školi Eton College, u kojoj se i prvi put zaljubio u kolegu Dana Macmillana, brata budućeg britanskog premijera Harolda Macmillana. Unatoč skromnim korijenima, Keynes se uspješno družio s kolegama iz bogatijih društvenih slojeva, a zahvaljujući još jednoj školarini, 1904. je diplomirao matematiku na Cambridgeu. Na sveučilištu je ostao još dvije godine nakon diplome te je sudjelovao u debatama, proučavao filozofiju i jedan semestar kao postdiplomant pohađao kolegij ekonomije, što mu je ostalo i jedino formalno ekonomsko obrazovanje.

Profesionalnu karijeru započeo je u britanskoj državnoj upravi 1908., kad se nakon polaganja stručnog ispita zaposlio u uredu koji je nadzirao britanske interese u Indiji. Brzo se zasitio tog posla i vratio na Cambridge te se počeo baviti teorijom vjerojatnosti i ekonomijom. Do 1911. postao je urednikom stručnog ekonomskog časopisa, a 1913. objavio je knjigu koja se bavila indijskom valutom i financijama.

Keynesovu stručnost u ekonomiji brzo su prepoznali u politici te se tijekom Prvog svjetskog rata našao na poziciji savjetnika u britanskom ministarstvu financija te je izazvao divljenje kolega zbog nekih nesvakidašnjih poteza. Primjerice, u trenucima u kojima se bilo vrlo teško domoći stranih valuta Keynes je uspio pribaviti veću količinu španjolskih pezeta i umjesto da ih sačuva u trezoru, on je tu veliku količinu bacio na tržište, zbog čega im je naglo pala cijena te je prestala nestašica.

Njegov međunarodni utjecaj izrastao je neposredno poslije Prvog svjetskog rata, nakon što je, kao britanski financijski savjetnik u sklapanju Versajskog mirovnog ugovora, neuspješno lobirao da ratna odšteta Njemačke ne bude previsoka. Keynes je smatrao da reparacije ne smiju biti toliko visoke da bi se naštetilo njemačkom narodu, onemogućilo njemačkoj državi da plaća dugove i ograničilo Njemačku u kupovini proizvoda drugih država.

Mnogi visoku njemačku ratnu odštetu za Prvi svjetski rat, i njene ekonomske posljedice, danas vide kao jedan od uzroka rasta nezadovoljstva u Njemačkoj i kasnijeg nacionalizma koji je doveo do Drugog svjetskog rata. Keynes, nezadovoljan ishodom Versajskog mira, daje otkaz u ministarstvu financija te objavljuje 'Ekonomske posljedice mira', što se ponekad smatra i njegovom najboljom knjigom. U knjizi koja mu je donijela međunarodnu slavu britanski ekonomist protivi se visokoj odšteti za koju tvrdi da će odvesti njemački narod u siromaštvo, ali i predviđa novi rat upravo zbog 'osvete' koja će proizaći iz namjernog osiromašivanja srednje Europe.

Njegovo najpoznatije djelo je ipak 'Opća teorija zaposlenosti, kamata i novca'. Nastala je u jeku Velike gospodarske krize, a u njoj se Keynes suprotstavio idejama neoklasičnih ekonomista koji su vjerovali da će slobodno tržište, u kratkom do srednjem roku, automatski dovesti do pune zaposlenosti. Tvrdio je da ekonomsku aktivnost određuje ukupna potražnja (ono što troše građani i država) i da bi smanjena razina ukupne potražnje mogla dovesti do dugog razdoblja visoke nezaposlenosti. Keynes je stoga zagovarao korištenje fiskalnih i monetarnih politika kako bi se ublažile štetne posljedice recesija.

Vodeće zapadne ekonomije, poput britanske i američke, počele su primjenjivati njegove ideje u drugom dijelu tridesetih, da bi u idućih nekoliko desetljeća učinila to gotovo sva vodeća kapitalistička društva. Važnu ulogu u svjetskoj ekonomiji Keynes je imao i tijekom Drugog svjetskog rata, posebno u pregovorima u Bretton Woodsu, u kojem su udareni temelji današnjim verzijama međunarodnih financijskih institucija, Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu.

U nekoliko navrata Keynes je objavio članke koji su se mogli smatrati antisemitskima i kritičari su ga pokušavali prikazati kao simpatizera nacizma, no povjesničari se uglavnom slažu da su njegovi stavovi samo produkt tadašnjih prevladavajućih stavova u društvu. Kad je nacističko nasilje prema Židovima i drugim manjinama postalo očito, Keynes je jasno dao do znanja da mu se nacizam gadi. Kao pacifist prvotno se nadao mirnom suprotstavljanju nacističkoj Njemačkoj, no s vremenom je prihvatio i primjenu sile.

U svojoj profesionalnoj karijeri Keynes se često oslanjao na šarm, zbog čega su ga uvažavali i ideološki protivnici. Taj dio karaktera bio je istaknut i u njegovu živahnom privatnom životu. Od svojih mladenačkih dana bio je prilično promiskuitetan. Biografija koja je o njegovom razuzdanom životu objavljena prije nekoliko godina navodi da je od 1901. do 1915. vodio iscrpnu evidenciju svojih ljubavnih susreta. Nevinost je izgubio sa 17 godina, a zapisi otkrivaju da je ljubavni apetit zadovoljavao u javnim parkovima i kupalištima, s konjušarima, vojnicima, vojvodama, u vlakovima, na sveučilištima – svugdje i sa svima.

Britanskog slikara Duncana Granta smatrao je jednom od svojih velikih ljubavi, a njegova homoseksualnost postala je i metom preko koje su ga napadali kritičari njegova političkog i ekonomskog rada tvrdeći da ga ne interesiraju dugoročne posljedice jer nema djece. No njegova profesionalna svestranost pokazala se praktičnom i u privatnom životu sredinom dvadesetih, kad je promiskuitet, ali i homoseksualnost, zamijenio brakom s ruskom balerinom Lidijom Lopokovom. Biografi navode da je njihov brak, koji je trajao do Keynesove smrti 1946., bio sretan. Lopokova je 1927. ostala trudna, no pobacila je i nakon toga nisu imali djece.

Privatno, Keynes je bio i uspješan investitor te je stvorio vlastito bogatstvo. U burzovnom krahu 1929. izgubio je gotovo sve, ali se ubrzo oporavio. Nakon smrti njegovo se bogatstvo procjenjivalo na oko pola milijuna funti, odnosno otprilike dvadesetak milijuna funti (dvjestotinjak milijuna kuna) u današnjoj vrijednosti. Novac mu je ostao usprkos tome što je izdvajao značajne sume za razne dobrotvorne svrhe. Legendarni britanski ekonomist bio je i kolekcionar umjetničkih djela poznatih umjetnika poput Paula Cézannea, Pabla Picassa, Amedea Modiglianija, Edgara Degasa i drugih.

Utjecaj njegovih ekonomskih ideja počeo je padati sedamdesetih godina, nakon što su drugi ekonomisti počeli sumnjati u mogućnost da države svojim fiskalnim politikama mogu regulirati ekonomske cikluse. No svjetske vlade su se u velikom stilu vratile kejnzijanskim idejama s financijskim i ekonomskim krahom 2008. i 2009. Države su ponovo postale glavni faktori u poticanju ekonomije, a čini se da sličnu ulogu preuzimaju i ovih dana.

Tjednik Time svojedobno je uvrstio Keynesa među najutjecajnije ljude prošlog stoljeća, napomenuvši da su 'njegove radikalne ideje da bi države trebale trošiti novac koji nemaju vjerojatno spasile kapitalizam'. Prema izjavama nekih ekonomista i biografa, za Keynesov rad i životni uspjeh ključan je bio njegov optimizam. Uvijek je bio siguran da može pronaći rješenje za bilo koji problem pred kojim se našao. S vremena na vrijeme kritizirali bi ga i ljevičari i desničari, no otac moderne makroekonomije uspio je, čini se, izbjeći etiketiranje, a njegov osebujan život nastavlja krojiti i današnju ekonomiju.