Kažemo 'ponovo' jer su kineski brodograditelji već snimili pulski škver početkom godine, kad su pročešljali data room. Tad su interes za Uljanik još pokazivali Tomislav Debeljak i talijanski Fincantieri, ukrajinski Smart Holding, australska grupa Scenic te njemački konzorcij Elsflether i Pella Sietas. Svi su oni u međuvremenu otpali.

Činilo se da i od kineskog ulaganja u Uljanik neće biti ništa sve do nedavnog posjeta kineskog premijera Li Keqianga Hrvatskoj. Navodno, nakon večere s Plenkovićem, Li Keqiang je u kasni noćni sat nazvao šefa CSIC-a i zatražio da još jednom razmisli o investiciji u Uljanik.

CSIC je u vlasništvu kineske države. Sjedište tvrtke je u Pekingu i s godišnjim prihodom od 42 milijarde eura i 150.000 zaposlenih (prema podacima s njihove internetske stranice) radi se o najvećem brodogradilištu u svijetu.

Za usporedbu, talijanski Fincantieri, koji je bio ozbiljno zagrizao za Uljanik, ima godišnji promet od pet milijardi dolara.

CSIC je jedno od dva najveća kineska brodogradilišta i radi na škverovima na sjeverozapadu Kine, dok jugoistok drži drugi državni div - China State Shipbuilding Corporation - te godišnje obrne 30 milijardi dolara.

CSIC je osnovan 1999. godine i u njegovu sastavu su stotine tvrtki. O kakvom je gigantu riječ, najbolje ilustrira crtica da je pod njihovom upravom 30 brodarskih instituta i deset istraživačkih laboratorija. Grade sve što plovi: civilne i vojne brodove, naftne platforme, vjetroelektrane te svu moguću opremu za plovidbu i industriju, dizelske motore i turbine.

Vrijednost sve njihove imovine procjenjuje se na oko 65 milijardi dolara, a nagađa se da bi im primarni motiv za preuzimanje Uljanika mogla biti akvizicija novih tehnologija jer je i kineska brodogradnja u popriličnim problemima, pa kupuju sve što se kupiti dade ne bi li došli do tehnologija koje bi ih učinile globalno konkurentnijima.

Ovo je brodogradilište s kompanijom Dalian preuredilo stari, poludovršeni, sovjetski nosač aviona Varyag i pretvorilo ga u jedini operativni kineski nosač aviona Liaoning, a on je u sastavu kineske ratne mornarice od 2012. godine.

No hoće li CSIC spasiti Uljanik od stečaja ili ne, veliko je pitanje, pogotovo zato što su i Kinezi svjesni toga da se Uljanik može preuzeti i nakon što uđe u stečaj. Stečaj, valjda podsjetiti, nije kraj za brodogradnju ni u Puli ni u Rijeci jer stečajni upravitelj s vijećem vjerovnika koje se formira poslije njegova otvaranja može nastaviti normalno poslovati, pogotovo ako tvrtka ima 'žive projekte'.