Prvi puta nakon 54 godine, maloprodajne cijene u SAD su pale obzirom na ožujak prošle godine. 'Obični' građani možda u tome ne vide osobiti problem, ali ekonomisti se hvataju za glavu i strahuju nove Velike krize, piše Deutsche Welle

Netom objavljen indeks cijena u Sjedinjenim Američkim Državama svjedoči negativnu vrijednost od 0,4%. Potrošači možda ne vide osobit problem da će danas nešto platiti manje, nego što su platili jučer. Ali ekonomisti pred očima imaju krizu u SAD koncem dvadesetih godina prošlog stoljeća kada je deflacija pokazala kako je čak i opasnija od inflacije.

U ovom slučaju, teško je već sada govoriti o deflaciji: konačno, samo cijena nafte je u ovo doba prošle godine bila čak tri puta veća nego što je trenutno na svjetskim tržištima i cijena čitavog niza proizvoda je usko vezana s troškovima energenata i transporta. Utoliko se i u slijedećem kvartalu očekuje lagana deflacija. Ali ono što mnogi ekonomski stručnjaci ističu kod deflacije jest - da ona ima neku svoju logiku i da, kada to uđe u glave stanovništvu, onda je to proces kojeg je praktično nemoguće kontrolirati.

Jer dok cijene padaju, nitko ne želi posuditi novac koji će u trenutku naplate biti vredniji nego kada ga se trošilo. Ako se ne uzimaju krediti, onda nema investicija u gospodarstvo. U uvjetima kada gospodarstvo proizvodi punom parom i vrijednosti prijete da će 'prekuhati' - tako nešto bi se moglo čak i poželjeti. Ali kada gospodarstvo izgleda kao što je sada, gdje su industrijski kapaciteti gospodarstva SAD iskorišteni s jedva 69,3% što je najmanja vrijednost od kako se 1967. uopće počela mjeriti ta vrijednost, onda su u mnogim glavama zazvonila sva zvona za uzbunu i bude se mračna sjećanja Velike krize. Jer bez investicija će nezaposlenost još više rasti. To pak spušta cijenu radne snage odnosno plaće radnicima pa je manje novca za kupovine. Proizvođačima ne preostaje ništa drugo nego spuštati cijene - i deflacija je tu!

Ipak, mora se reći kako je sadašnja gospodarska politika Washingtona praktično dijametralno suprotna onoj sa početaka Velike krize. Tada je država pokušala povratiti sav novac do kojeg je mogla doći - između ostalog i od dužnika iz čitavog svijeta, što je krizu pretvorilo u globalnu pošast. Danas pak i vlada i američka Središnja bankarska institucija (FED) doslovce pumpa novac u opticaj. Temeljna kamatna stopa je zapravo pala gotovo na nulu i štoviše, država otkupljuje svoje državne obveznice kako bi direktno unijela novac u opticaj. Jer jedno je sigurno: kriza kao ona između svjetskih ratova se više neće ponoviti. Ova kriza kroz koju prolazimo je nešto posve novo - i na žalost, nepoznato.