Poduzetnici povezani u talove s vlašću stvorili su u Hrvatskoj velika bogatstva kroz poslove i povlaštene informacije koje su dobili od političkih elita, ocijenio je u intervjuu za Novosti Zoran Aralica s Ekonomskog instituta, stručnjak za društveno-ekonomsku upotrebu znanja i tehnologije, regionalnu suradnju i industrijske politike. Ta isprepletenost poduzetnika s vlašću, prema Araličinom sudu, dovela je do stanja koje on naziva 'kariktaturom tržišne ekonomije'
Aralica objašnjava: 'Imamo netransparentne transfere roba i usluga između državnog i privatnog sektora. Primjerice, prodaju državnog zemljišta privatnim investitorima po nerealnim cijenama i parafiskalne namete na koje se poduzetnici s pravom bune. Riječ je o poslovima koje država daje privatnicima bez tržišne verifikacije. Uslijed višegodišnje recesije, kod preraspodjele proračuna dolazi do likvidacije tih 'poduzetnika' vezanih na talove s državnim strukturama.'
Aralica smatra kako bi za rast BDP-a bilo potrebno da ova vlada pronađe lance stvaranja novih vrijednosti koji nisu toliko iskrivljeni političkim odlukama i priznaje kako je više očekivao od prve godine Kukuriku vlade, u kojoj su propustili koordinirati ministarstva na podizanju tehnoloških kapaciteta radi privlačenja stranih ulaganja od kojih su puno očekivali.
Umjesto koordinacije, Vlada je ostala u svijesti izgradnje jednostavnih infrastrukturnih objekata i megasustava poput Plomina: 'Sadašnji su problemi puno složeniji nego 2000. godine, a oni koriste slične mehanizme, bez utjecaja na osnovne varijable ekonomije: dodanu vrijednost, zaposlenost i izvoz.'
Teško je reći na što bi se Vlada trebala kladiti kao nove zamašnjake rasta, a najlakše bi bilo da su to ICT sektor i industrija koji bi proizvodili sredstva za rad, poput Končara, da ne kasne u primjeni najnovijih tehnologija, čak i prehrambena industrija. Osnovno je da tvrtke prate suvremene tehnologije i upotrebljavaju ih kako bi sudjelovale na globalnim tržištima, kaže.
Ali bez otvaranja tvrtaka prema inozemstvu, vlasničkog povezivanja i internacionalizacije naše ekonomije uvijek će hrvatske tvrtke proizvoditi po starim tehnologijama i za domaće tržište. Aralica upozorava da tek rijetke hrvatske tvrtke mogu razvijati koncepte vlastitog razvoja, pa je tu istakao Podravku i nekad davno Plivu, a s druge strane pohvalio je i udrugu izvoznika softvera Cisex te međimurski Tehnix.
Greška je i oslanjati se na sredstva iz EU kao jedini jamac uvoza novih tehnologija, upozorava, jer stranci ne bi smjeli odlučivati o prioritetima u područjima interakcije znanja i tehnologije s gospodarstvom. Pitanje upravljanja tehnologijom i znanjem na nacionalnim razinama danas je jednako važno kao odabir ideologije 1950-ih godina, kaže, radi čega najznačajnije zemlje svijeta u krizi povećavaju inventivne aktivnosti.
Osvrnuo se i na Radimira Čačića kao ministra gospodarstva: 'On ne prepoznaje ništa izvan građevinskog sektora. Na čelu Ministarstva morao bi biti čovjek koji prepoznaje djelatnosti koje mogu ostvariti napredak. Čačićev rad možemo ocijeniti kroz forsiranje infrastrukture, 3.000 kilometara autocesta bez analize društvenih i ekonomskih učinaka i toga tko će tu cijenu snositi.'
Podsjeća kako je u proteklih 20 godina napravljeno više od 10.000 znanstvenih projekata, a nitko iz gospodarstva i ostalih ministarstava nije tražio uvid u njihove rezultate kako bi se sve to znanje, za trošak koji može biti doslovno nula kuna, prelilo na društvo i gospodarstvo. Željko Jovanović, kako se čini, zajedno s Vladom gleda na znanstvena istraživanja kao na trošak koji treba rezati, a prijedlogom Zakona o znanosti i visokom obrazovanju poručuje znanstvenim novacima da su nakon odrađenog mandata višak, upozorava ekonomist.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE
