Šestotinjak zaposlenika rafinerije sigurno nije presretno kad se ministri i saborski zastupnici preko medija igraju s njihovim radnim mjestima i egzistencijom.

Dok je trajala predizborna kampanja, stranke koje čine sadašnju Vladu - HDZ i Most - bile su beskompromisne u obrani sisačke rafinerije. Ubrzo poslije dolaska na vlast pustili su probni balon kako bi ispitali puls javnosti po tom pitanju. Podsjetimo se stoga što je vrh vlasti sve izgovorio o sisačkoj rafineriji u proteklim danima.

Prije nešto manje od dva mjeseca, na vrhuncu predizborne kampanje, Nikola Grmoja i Miro Bulj, također visokorangirani članovi Mosta, posjetili su rafineriju Sisak i radnicima nedvosmisleno poručili: 'Rafinerija se neće gasiti. Most je dokazao kako se brani Ina.'

'Konzultantica srušila Vladu'

Mislili su Grmoja i Bulj pritom na aferu Konzultantica, tj. na poslovne veze Ane Karamarko, supruge Tomislava Karamarka, koja je odrađivala konzultantske poslove za Jozu Petrovića, MOL-ovog lobista.

Bulj je bio nešto glasniji te je izjavio: 'Poruka SDP-u i HDZ-u i njihovim priljepcima: Dalje prste od Ine! Izdali ste nacionalne interese. Više nećete.'

'Ova je Vlada i pala upravo zbog pitanja Ina-MOL i afere Konzultantica, što je presedan - skupina hrabrih i nepotkupljivih ljudi odlučila je reći 'ne' bilo kakvom potkupljivanju i preslagivanju te tražila povlačenje čovjeka koji je bio kompromitiran tom aferom. Dvije vodeće opcije su predale Inu u ruke Mađara, a mi ćemo štititi interese Ine i interese Hrvatske', dodao je tada Grmoja.

Plenković bio odmjereniji

U isto vrijeme Sisak je posjetio i sadašnji premijer HDZ-ov Andrej Plenković te je u svojim izjavama uvijek bio daleko umjereniji.

Napominjao je tada kako će 'Sisačko-moslavačka županija biti prioritet njegove vlade', dok je u intervjuu za tjednik Nacional bio nešto otvoreniji te je rekao 'kako je obnova rafinerija dio dioničarskog ugovora s MOL-om i da neće dopustiti zatvaranje rafinerije Sisak'.

Plenković je prije samo desetak dana komentirao i prosvjednike iz Stožera za obranu rafinerije Sisak koji su došli na Markov trg, ispred ulaza u Sabor, kako bi upozorili na važnost nastavka rada rafinerije.

'Razgovarao sam s njima. Mislim da je to prioritet Sisačko-moslavačke županije i zaštite hrvatskih interesa u strateškoj naftnoj kompaniji', rekao je Plenković.

U predizbornoj kampanji HDZ-ov Goran Marić, aktualni ministar bez portfelja koji želi upravljati državnom imovinom, poručio je da 'HDZ neće dopustiti zatvaranje rafinerije'.

Rafinerija se pokazala odličnom za skupljanje političkih bodova. Zovu postrojenja u Sisku nije odoljela ni predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Ona je naime posjetila rafineriju prošli utorak, kada je rekla:

'Moramo zauzeti državni stav, sjesti i dogovoriti se jer je ovo stvarno pitanje nacionalne sigurnosti. To nije izdvojeno pitanje sisačke rafinerije, nije izdvojeno pitanje Ine ili odnosa Ine i MOL-a. Riječ je o budućnosti Republike Hrvatske i u tom smislu treba vrlo podrobno sagledati sve te elemente.'

Jedan od najvećih jurišnika na MOL tijekom svojeg kratkog mandata bio je već spomenuti ministar gospodarstva Tomislav Panenić. Novu rundu 'borbe za Inu', koja traje već godinama, otvorio je nakon što je najveća domaća naftna tvrtka prebacila 600 tona nafte vlakom iz Siska u Rijeku.

Panenića, ali i ostale članove Mosta, pa i šefa Božu Petrova, nenajavljeni transport nafte poprilično je razljutio, a govorkalo se i o traženju sankcija za MOL.

U srijedu je Panenić izjavio: 'Bez obzira kako mi trpjeli stanje, izgleda da je neminovno zatvaranje rafinerije u Sisku.'

Oko 600 zaposlenih u rafineriji Sisak odahnulo je kad je Dobrović demantirao gašenje rafinerije.

Valjda podsjetiti da 'očuvanje radnih mjesta' ne mora nužno značiti da će rafinerije u Sisku i Rijeci nastaviti raditi svoj posao – prerađivati sirovu naftu i iz nje dobivati dizel, benzin i ostale prerađevine.

Ako doista u idućih 20 godina toliko smanjimo potrošnju naftnih derivata i uđemo u, kako to Dobrović kaže, 'niskougljično društvo', rafinerije nam možda stvarno neće trebati. Ali danas, u društvu koje ovisi o nafti, gubitak mogućnosti za preradu nafte mogao bi biti katastrofalan.

Značilo bi to da Hrvatska više ne bi mogla uvoziti sirovu naftu, ali i da ne bi imala gdje preraditi domaću proizvodnju koja nije beznačajna. Drugim riječima, ovisili bismo o rafinerijama u drugim zemljama, ponajprije o onima u Bratislavi i Budimpešti, dok bi Rijeka i Sisak postali tek centri za distribuciju.