Los Angeles ulazi u srednji vijek. Gradom se širi tifus, srednjovjekovna bolest koju prenose muhe, štakori i druge zaražene životinje. Hepatitisom A u zadnje dvije godine zaraženo je više od tisuću stanovnika Južne Kalifornije, a bolest se raširila i u Novom Meksiku, Ohioju i Kentuckyju. Sve su češće infekcije bakterijom Shigellom. U Sonoma Cauntyju pojavio se sifilis.

Boleštine se brzo šire među stanovništvom koje živi na otvorenom, u šatorima i prihvatilištima, bez osnovnih higijenskih uvjeta, u blizini fekalija, naguranima u skučenom prostoru, oslabjelog imuniteta, bez zdravstvene skrbi. Ukratko: među beskućnicima prve ekonomije svijeta.

'Tehnološki najnaprednija američka regija mora se ozbiljno suočiti s činjenicom da šokantan broj njezinih stanovnika živi ispod ljudskog dostojanstva', komentira crnu stranu Silicijske doline portal Business Insider.

U Los Angelesu je populacija beskućnika ove godine narasla za 16 posto (rast od 2011. za 52 posto), a sada ih je 59.000, više nego što gradski bejzbolski stadion Dodger prima gledatelja. Nazivaju ga 'prijestolnicom distopijske liberalne kulture' jer je epicentar iznimno brutalnog oblika beskućništva - tri četvrtine onih bez vlastita doma doslovno žive pod vedrim nebom, pa dijelovi grada neke podsjećaju na prizore iz zemalja Trećeg svijeta.

A broj beskućnika u Kaliforniji samo raste. Koncem 2018. u SAD-u je zabilježeno 553.000 stanovnika bez adrese, od kojih svaki četvrti živi u najbogatijoj saveznoj državi. Svaki peti beskućnik živi ili u New Yorku ili u Los Angelesu. U New Yorku ih je više u skloništima, a zbog drukčijih klimatskih uvjeta među njima je raširena tuberkuloza. Većina Njujorčana nema ušteđevinu za crne dane te mnogima nedostaje stanarina-dvije da završe na ulici. Kako kaže naš bivši beskućnik Mile Mrvalj, 'dovoljno je da vam firma ne isplati nekoliko plaća, razbolite se, ne možete otplaćivati kredit i preko noći ste bez krova nad glavom'.

Organizacija Habitat for Humanity procijenila je 2015. da u svijetu živi 150 milijuna stanovnika bez doma, a 1,6 milijardi obitava u 'neadekvatnim skloništima', ali to nije samo bolest siromašnih zemalja jer je situacija u Europi također ozbiljna. Bez obzira na dramatične prilike u pojedinim dijelovima SAD-a kao što je Kalifornija, broj beskućnika na saveznoj razini lagano stagnira, a u Europi raste u svim zemljama, osim u Finskoj.

Uoči ovogodišnjeg Tour de Francea početkom srpnja, kojemu je domaćin bio Bruxelles, policija je udaljila beskućnike udomaćene u Maximillian parku, u blizini sjedišta NATO-a i Europske unije, da ne sramote glavni grad Belgije. Njemačka je prošle godine bilježila 650.000 beskućnika, Francuska 141.500, Švedska 34.000, Italija 48.000, prema Habitatu u Hrvatskoj ih je 3000, a polovina ih živi u Zagrebu. Dio problema nastao je zbog izbjegličke krize.

Neprofitna organizacija Shelter u Velikoj Britaniji izbrojala je 320.000 osoba bez adresa jer žive u privremenim skloništima, hostelima ili na otvorenom, 13.000 više nego prethodne godine, pa trenutno 36 osoba dnevno postaju novi beskućnici, najčešće u Londonu, ali i u dijelovima zemlje poput Yorkshirea i sjeverozapadne Engleske.

Razlog za takvo stanje u Velikoj Britaniji podivljale su cijene nekretnina i stanarina otkako je London izrastao u financijsko središte svijeta i postao meta megabogatih Arapa i Rusa, što bitno nije pokvario ni Brexit. Na to dolazi drastično rezanje socijalne pomoći i dramatičan manjak socijalnih stanova. Prema upravo objavljenom istraživanju o tzv. generaciji umirovljenika - milenijalcima koji za radnog vijeka neće moći kupiti nekretninu - britanska vlada računa da će ih 600.000 ulaskom u mirovinu ostati na ulici jer prepolovljenim primanjima u penziji neće moći osigurati krov nad glavom, a troškovi najma stana u privatnom sektoru gutat će im 80 posto mirovine!

Najmoprimac u Kaliforniji pak mora zaraditi 47 dolara po satu, trostruko više od prosječne nadnice na nacionalnoj razini, da plati 2471 dolar prosječne cijene najma skromnog stančića. Stanovnik Južne Kalifornije sa 100.000 bruto godišnje zarade za kupnju prosječnog stana mora iskeširati 900.000 dolara, tri puta više nego za isti takav na Floridi ili u Teksasu.

'Riječ je o drukčijoj vrsti beskućništva nego što smo ga viđali u ranijim vremenima jer je situacija sa stanovanjem bolesna, a industrija plavih ovratnika u Los Angelesu je nestala', kaže demograf Joel Kotkin sa Sveučilišta Chapman u razgovoru za mrežu ABC.

Industriju plavih ovratnika zamijenila je IT industrija. Otkada su bijeli IT ovratnici okupirali široko područje Los Angelesa i San Francisco Baya, tehnološki divovi međusobno se nadmeću u moći i bogatstvu, pretvarajući svoja sjedišta u izložbu arhitektonskih ljepotica, a informatičari dolaze sa svih strana svijeta, dižući sumanuto cijene stanova iz kojih se iseljavaju nezaposleni, oni kojima su banke zbog ovrha oduzele domove, samohrane majke i ratni veterani.

Dovoljno je da jedna IT tvrtka premjesti sjedište u neku siromašnu četvrt, pa da u njoj cijene stanova i najma skoče u nebo. U takvoj situaciji ne čudi nedavna reportaža o asistentici na odsjeku za filozofiju na Kalifornijskom sveučilištu koja živi u automobilu i u njemu priprema predavanja. Los Angeles je uz to magnet za mlade iz ostatka zemlje i svijeta u potrazi za nekom imaginarnom šansom.

Ironija je u tome, kažu neki, što se ova vrsta humanitarne katastrofe događa u najuspješnijim gradovima, u kojima se ekonomski uspon sudara s rigidnim regulama tržišta nekretnina koje odgovaraju samo najbogatijima. U Los Angelesu je sve podređeno gradnji privatne niskogradnje, bogatih četvrti s raskošnim okućnicama, a stambenim zgradama, naročito onima sa socijalnim stanovima, nema pristupa, pa kažu da Kalifornija ulazi u feudalno doba. Divljanju cijena doprinosi također zakon koji obvezuje građevinare da financiraju parkove, ceste, škole i kulturne objekte.

Unatoč svemu, u predsjedničkoj kampanji koja se ugrijava od svih kandidata jedino demokratkinja Elizabeth Warren nudi plan rješenja beskućništva na saveznoj razini, premda Raphael Sonenshein s Kalifornijskog sveučilišta tvrdi da će se ono narednih godina nametnuti kao domaća tema broj jedan.

Imaju li Europljani rješenje? Imaju ga Finci, nudeći rezervni dom svakome tko dođe u opasnost da ga izgubi, i to bezuvjetno. Za one koji ostanu bez krova nad glavom, bez obzira na razloge, osmišljen je program Nimi Ovessa (Vaše ime na vratima). Prema njemu svaki beskućnik može dobiti trajni smještaj poput onoga u renoviranom stambenom bloku u predgrađu Helsinkija, s dvije spavaće sobe, zajedničkim prostorom za druženje, blagovaonicom, kuhinjom, fitnes centrom i saunom. Broj beskućnika od 2010. pao je sa 1768 na 4677 prošle godine. Takvoj politici kumovale su i vremenske prilike, jer je teško pod vedrim nebom preživjeti na finskih minus 20 stupnjeva Celzijusa.