Kada su prvi brzi vlakovi Shinkansen, poznati i kao 'bullet trains', pušteni u promet 1964., revolucionirali su željeznički promet u Japanu. Tada nova linija Tokaido Shinkansen omogućila je da se put od Tokija do Osake skrati sa sedam na dva i pol sata, čime je Japan postao svjetski predvodnik u razvoju brze željeznice
Shinkansen su vlakovi koji prometuju na posebnim prugama, dizajniranim za velike brzine, a pokreću ih višestruki električni motori. Početni modeli postizali su 210 km/h, a najnoviji dostižu 320 km/h te u više od 60 godina rada nisu zabilježene nesreće s ljudskim žrtvama.
Sada, šest desetljeća kasnije, Japan je spreman na novu revoluciju – maglev vlakove. Kada budu dovršeni, putovanje njima između Tokija i Osake trajat će samo 67 minuta. No projekt koji je trebao biti dovršen do 2027. godine sada je pomaknut na najranije 2034., a završetak cijele rute mogao bi biti realiziran tek nakon 2037. godine.
vezane vijesti
Kako funkcionira maglev?
Tehnologija maglev – skraćenica od magnetic levitation – koristi supravodljive magnete da bi vlak lebdio iznad tračnica, eliminirajući trenje kotača. Na taj način može postići nevjerojatne brzine od 500 km/h, a tijekom testne vožnje 2015. godine postignut je svjetski rekord od 603 km/h.
Japanski inženjeri razvili su sustav u kojem vlak koristi dvije zavojnice u tračnicama – jednu za levitaciju, a drugu za pogon naprijed. No magnetska sila aktivira se tek kada dosegne 150 km/h, što znači da kreće na kotačima, ali zatim potpuno prelazi na magnetski pogon.
Za razliku od klasičnih brzih vlakova, maglev je potpuno autonoman, njime ne upravlja vozač, već se sve kontrolira putem sustava na pruzi. Zbog toga je rizik od sudara i nesreća minimalan. Također, budući da nema kotača, može prometovati bez obzira na vremenske uvjete, a troškovi održavanja značajno su manji.
Zašto projekt kasni?
Planirano je da se prva faza maglev linije između Tokija i Nagoye završi do 2027. godine, no sada se njezino otvaranje očekuje najranije 2034. Druga faza, ona prema Osaki, pomaknuta je na 2037. godinu, što znači da se Japan suočava s desetljećem kašnjenja.
Glavni razlog odgode otpor je prefekture Shizuoka, kroz koju treba proći devet kilometara tunela ispod južnih japanskih Alpa. Ključni problem je rijeka Oi, ključni izvor vode za regiju poznatu po uzgoju čaja. Shizuoka proizvodi 36 posto japanskog čaja, a lokalne vlasti strahuju da bi gradnja tunela mogla smanjiti količinu vode u rijeci i ugroziti proizvodnju.
Osim toga, ona napaja hidroelektrane koje osiguravaju energiju za širu regiju, a promjene u njezinom toku mogle bi ugroziti i to. Kako bi umirio kritičare, JR Central, kompanija koja vodi projekt, obećao je da će pumpati vodu natrag u rijeku, no i njihovi izvještaji pokazuju da bi se unatoč tome gubile dvije tone vode u sekundi.
Još jedan problem je činjenica da Shizuoka neće dobiti maglev stanicu, što znači da lokalno stanovništvo neće imati direktne koristi od nove tehnologije. Povrh toga, regija se već bori s prekomjernim turizmom, pa vlasti ne žele dodatni priljev posjetitelja.
Politički obrat koji je odblokirao projekt
Dugo su se JR Central i guverner Shizuoke Heita Kawakatsu nalazili u političkoj slijepoj ulici. No u travnju 2024. godine dogodio se neočekivani preokret – Kawakatsu je podnio ostavku zbog skandala nakon što je omalovažavao lokalne poljoprivrednike, što je izazvalo ogorčenje javnosti.
U rujnu je nova vlada odobrila istraživanja tla za gradnju tunela, čime je projekt ponovno pokrenut. Ipak, izazovi nisu gotovi – u prefekturi Aichi gradnja tunela kasni više od pet godina zbog mekog tla, što znači da će dovršenje pruge vjerojatno kasniti i uslijediti poslije 2034. godine.
Dok Japan rješava probleme, Kina je već započela svoj maglev projekt. U provinciji Hunan gradi se prva međugradska superbrza linija, a njezin uspjeh mogao bi izazvati utrku između dviju zemalja u ovoj tehnologiji.
