'Ovog Moneta činimo pozornicom, a javnost publikom. Ako je potrebno prekriti sliku pire krumpirom ili juhom od rajčice kako bismo podsjetili na to da nas fosilna goriva ubijaju, onda ćemo vam dati krumpir na slici', objavili su na Twitteru aktivisti iz inicijative Letzte Generation nakon što su njihovi članovi u Muzeju Barberini u Potsdamu bacili pire krumpir na vrijednu sliku 'Stogovi sijena' francuskog impresionističkog umjetnika Claudea Moneta.

Mladi aktivisti odabrali su po sudu mnogih poprilično ekstreman i loš način buđenja svekolikog pučanstva iz kolektivne narkoze uzrokovane slijedom nemilih događaja koji su zadesili svijet u posljednje tri godine. No svaka akcija, kako kaže treći zakon mehanike, izaziva reakciju po veličini i snazi jednaku akciji, ali suprotnog smjera. Zakon je to koji nerijetko vrijedi i u društvenim zbivanjima pa su ekstremi obično odgovor na neki drugi ekstrem.

I dok se ugljen, najprljaviji među fosilnim gorivima, posljednjih godina u kolektivnoj svijesti uvriježio kao neprijatelj broj jedan našeg blagostanja te se nakratko činilo da svi polako odustajemo od njega kao primarnog izvora struje, njegova potrošnja se ove godine na svjetskoj razini približava rekordu. Naime Međunarodna agencija za energiju (IEA) prognozira da ćemo se po potrošnji ugljena izjednačiti s rekordnom 2013. godinom, a sljedeće godine ostvariti novu rekordnu potrošnju.

Rat u Ukrajini dočekao je sve zemlje svijeta nespremne, a rješavanje energetske krize, njegova fatalnog nusprodukta, postalo je prioritet svih njih. 'Kad su vlade osuđene na izbor između korištenja ugljena i nedostatka električne energije, odabrat će ugljen', sažela je sadašnja događanja Kathryn Porter, osnivačica konzultantske tvrtke za energetiku Watt-Logic.

Kao potencijalni adut u energetskoj krizi pokazala se puno čistija nuklearna energija, ali kako je zbog nuklearne katastrofe u Fukushimi ona desetak godina bila glavna babaroga, skupila se prašina na mnogim postojećim pogonima, a za nove treba vremena, tehnologije i novca. Ruku na srce, sve je više obnovljivih izvora energije poput sunca i vjetra, ali još uvijek ne proizvode dostatne količine, a one ovise i o vremenskim prilikama. Kratkoročno najučinkovitije i najbrže rješenje je ugljen.

Iz ugljena trećina struje

Za razliku od plina, ugljen se smatra vrstom fosilnih goriva koja spadaju u prljave izvore energije i najveći je onečišćivač zraka, pri čemu petinu svih stakleničkih plinova na svijetu proizvode elektrane pogonjene njime. Prema podacima IEA-e, danas je širom svijeta u pogonu oko 8500 elektrana na ugljen, pri čemu s kapacitetom od 2000 gigavata proizvode trećinu struje u svijetu.

Nakon naglog oporavka svjetske ekonomije u drugoj polovici prošle godine ukidanjem pandemijskih restrikcija potrošnja ugljena skočila je za nevjerojatnih šest posto. Prema IEA-i, to je uvelike utjecalo na najveći skok emisija ugljikova dioksida iz energetske proizvodnje u povijesti. Potražnja ove godine ponajviše raste zbog već spomenute tranzicije s (ruskog) plina, ali i zbog ekonomskog rasta u Indiji. Protuteža ovim čimbenicima je pritom usporavanje ekonomskog rasta Kine uslijed restriktivnih lockdowna, ali i nemogućnosti velikih proizvođača da odgovore na veliku potražnju. Stoga raste i njegova cijena. Kako piše NPR, cijena ugljena skočila je s 64 dolara za tonu početkom prošle godine na gotovo 499 dolara ovog ljeta.

Čelnici dvjestotinjak država okupili su se prošle godine u studenom u Glasgowu na konferenciji UN-a o klimatskim promjenama COP26. Bio je to samit koji se najavljivao kao zadnja nada za spas planeta i prvi je na kojem se cijeli svijet odlučio uhvatiti u koštac s problemom prevelike proizvodnje i potrošnje ugljena. Svi su se tada složili da ograničenje porasta globalne temperature na 1,5 Celzijevih stupnjeva iznad predindustrijske razine mora biti prioritet, no oko najkontroverznije teme – ugljena – nije bilo konsenzusa. Indija, kao drugi najveći potrošač i treći najveći proizvođač ugljena na svijetu, u posljednji tren inzistirala je na promjeni sintagme 'postepeno ukidanje' u 'postepeno smanjenje' ugljena.

Polovica svjetske proizvodnje i potrošnje u Kini, otvaraju se nova postrojenja

Niti Kina, zemlja u kojoj se proizvodi i troši više od 50 posto ugljena u svijetu, dakle ujedno najveći zagađivač, nije se pokazala spremnom u potpunosti odreći ovog izvora energije iz kojeg crpi 60-ak posto svoje struje. Ni SAD, treća zemlja po potrošnji ugljena koja je desetljećima bila na pijedestalu po njegovoj proizvodnji i potrošnji sve dok Kina nije počela poprimati obrise gospodarske velesile, pa ni Australija (četvrti proizvođač u svijetu) nisu pristali na postepeno ukidanje ugljena. Na navedene četiri zemlje pritom otpada tri četvrtine svjetske potrošnje tog energenta.

Prema podacima istočnoazijskog ogranka organizacije Greenpeace, samo u prvom tromjesečju ove godine Kina je odobrila proizvodnju dodatnih 8,63 GW energije iz ugljena, što je gotovo 50 posto ukupno odobrenog dodatnog kapaciteta u cijeloj 2021. godini (jedan gigavat energije dostatan je za opskrbu 750.000 kućanstava). Nakon što je kineski predsjednik Xi Jinping prošle godine, na iznenađenje mnogih, najavio stroži pristup povećanju energije dobivene iz ugljena, stopa po kojoj su se odobravali novi kapaciteti za njega smanjila se sredinom godine.

No uslijed sve češćeg nestanka struje diljem zemlje fokus vladajućih ponovno se prebacio na uspostavljanje energetske sigurnosti i osiguravanje opskrbe energijom. Kako kažu iz Greenpeacea, pojam 'energetska sigurnost' u toj zemlji ne podrazumijeva pouzdanu opskrbu energijom, nego je postao svojevrsna kodna sintagma za ugljen. Zemlja je to koja ulaže i u nove elektrane na ugljen u više azijskih zemalja, primjerice u Indiji, Pakistanu i Indoneziji.

Ugljen kao slamka spasa i u zemljama EU-a

Europske zemlje, poput Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Italije i Nizozemske, s druge su strane među 40 onih koje su u Glasgowu obećale poduzeti radikalnije korake u prelasku na obnovljiv(ij)e izvore energije, iako Europa čini samo pet posto ukupne potrošnje ugljena na svijetu. No prema podacima IEA-e, nakon prošlogodišnjeg porasta od 14 posto, potrošnja u Europskoj uniji ove godine trebala bi se povećati za sedam posto.

Kako piše Deutsche Welle, Njemačka je zbog klimatskih promjena odlučila u potpunosti ukinuti proizvodnju struje iz ugljena do 2038., pa su se zbog toga termoelektrane na ugljen postepeno počele gasiti. No kako se hitno morala pronaći alternativa za ruski plin, netom ugašene termoelektrane na plin u travnju ove godine ponovno su počele s radom. Kancelar Scholz pritom je naglašavao da su posrijedi privremene izvanredne mjere koje će na snazi biti kraće vrijeme i nisu u srazu s klimatskim planom. 'Ono što se ne smije dogoditi je da skliznemo u globalnu renesansu fosilne energije, posebice ugljena', govorio je Scholz. No je li posrijedi faux pas?

Naime u život se vraća najmanje 20 termoelektrana na ugljen, a neke od njih već su bile zatvorene dok su neke uskoro trebale biti zatvorene pa im je produžen vijek. Iz njemačkog Greenpeacea kažu da razumiju to da je ugljen trenutačno najbrži i najisplativiji izlaz iz krize, ali inzistiraju na tome da se za svaku tonu ugljikova dioksida nastalog izgaranjem ugljena smanji emisija u nekom drugom dijelu gospodarstva.

'Ako već ugljen, onda neka bude kvalitetan'

Vjeran Piršić, ekološki aktivist i predsjednik udruge Eko Kvarner, kaže da činjenica da se zemlje u ova krizna vremena ponovno okreću ugljenu pokazuje da se energetskoj tranziciji na razini svijeta pristupa kaotično i slučajno, a ne planski i sustavno. Ipak, kao pozitivan primjer izdvaja Švedsku, državu koja je 2008. odlučila za 50 posto smanjiti potrošnju fosilnih goriva, zamijenivši ih biomasom, hidroenergijom i geotermalnom energijom.

'Dakle krenuli smo u tranziciju u kojoj ćemo zamijeniti postojeće izvore energije bez pripreme novih', kaže Piršić. Objašnjava da se prvo htjelo zamijeniti ugljen plinom uz gašenje nuklearki, što je funkcioniralo do rata u Ukrajini. Pritom se istovremeno radilo na povećavanju kapaciteta obnovljivih izvora energije, ali ne dovoljno. 'Već sad imamo vidljive posljedice klimatskih promjena, a ono što zasigurno možemo očekivati povećanjem potrošnje fosilnih goriva njihovo je povećanje i ubrzanje', smatra Piršić.

Ako države već igraju na kartu ugljena kao jedine alternative u trenutačnoj situaciji, Piršić ističe da je onda jako bitno koristiti kvalitetnije vrste jer su razlike u štetnosti ogromne. Pa tako, ako je riječ o lignitu, najlošijoj vrsti koja se koristi u Bosni i Hercegovini i Srbiji, napravite puno veću štetu nego ako upotrebljavate visokokvalitetni ugljen, poput Poljaka. Drugo je rješenje otvaranje postrojenja s boljim filtrima.

Kao izrazito lošu opciju Piršić ističe ponovno otvaranje starijih postrojenja koja nerijetko imaju lošije filtre. Još jedna alternativa u ovakvoj situaciji je, kaže, promet. Količina štetnih plinova uzrokovana izgaranjem dodatnih kapaciteta fosilnih goriva u proizvodnji energije može se uštedjeti u drugim industrijama. 'Naglasak onda treba biti na javnom prijevozu, ali dajte nam onda više autobusa i neka karte budu jeftinije', zaključuje Piršić.