Prema podacima za 2012. godinu, hrvatski bruto domaći proizvod činio je svega 0,34 posto BDP-a Unije, dok je udio u ukupnom stanovništvu iznosio 0,87 posto. Nadalje, u domaćem gospodarstvu izuzetno je visok stupanj euriziranosti.

'To pokazuje kako će europske integracije pružiti značajan impuls rastu domaćeg gospodarstva i razvoju u dugom roku, a usklađivanja, koja su provedena tijekom pregovora, već su pozitivno utjecala na domaće gospodarstvo i društvo u cjelini', kaže Šantić.

Ističe, međutim, da se u kratkom roku može očekivati čak i negativan utjecaj ulaska u EU na domaće gospodarstvo.'To će ponajviše biti rezultat specifičnog trenutka u kojem se nalaze gospodarstva EU-a i eurozone. Naime, iskustva novih članica EU iz prijašnja dva vala proširenja 2004. i 2007. godine pokazuju da su se koristi od članstva 'prelijevale' na tamošnja gospodarstva uglavnom kroz tri najvažnija kanala', navodi Šantić.

Prvi je bio rast izvoza te snažnija integracija gospodarstava srednje i istočne Europe sa zapadnoeuropskima. Međutim, u okolnostima kada je na većini tržišta EU vidljivo smanjenje potražnje, zbog recesije i rekordno visoke nezaposlenosti, prostor za pronalazak novih tržišta i kupaca za većinu domaćih proizvođača predstavljat će težak cilj.

'Nemogućnost snažnijeg rasta robnog izvoza u kratkom roku rezultat je i izostanka implementacije pravih mjera gospodarske politike u prethodnim godinama, stoga možemo zaključiti da domaće gospodarstvo tek čeka najznačajniji dio procesa restrukturiranja, pogotovo poduzeća u vlasništvu središnje i lokalne države', kaže Šantić.

Kretanje robnog izvoza moglo bi biti čak i negativno u kratkom roku jer će Hrvatska izgubiti povlašteni status u trgovanju u regiji (CEFTA) na koji se odnosi oko 20 posto robnog izvoza.'Za očekivati je, također, da će domaći proizvođači dodatno intenzivirati seljenje proizvodnih kapaciteta iz Hrvatske u zemlje u regiji kako bi zadržali povlastice CEFTA-e, ali i uslijed nižih troškova proizvodnje, primjerice radne snage', kaže Šantić.

U prijašnjim valovima proširenja rast inozemnih izravnih investicija snažno je utjecao na razvoj gospodarstva novih članica. Međutim, u trenucima kada je prisutan višak neiskorištenih proizvodnih kapaciteta, teško je, smatra Šantić, očekivati reprizu ovakvog scenarija i u hrvatskom slučaju.

'Ne smijemo zaboraviti niti slabosti domaćeg poslovnog okruženja, visoko porezno i parafiskalno opterećenje te značajne administrativne barijere. Te slabosti bile su vidljive i u godinama prije krize kroz izrazito nepovoljnu strukturu inozemnih investicija, koje su dominantno bile usmjerene prema zauzimanju pozicija na domaćem tržištu, dok su investitori Hrvatsku rijetko vidjeli kao zemlju dovoljno konkurentnu za proizvodnju proizvoda za prodaju na međunarodnim tržištima', kaže Šantić.

Ipak, u nadolazećem razdoblju očekuje jači priljev stranih investicija, što će ovisiti o dinamici procesa privatizacije te liberalizacije u sektorima poput transporta i energetike. Treba iskoristiti sve konkurentske prednosti

Treći značajan kanal kroz koji su gospodarstva novih članica EU profitirala je bilo automatsko smanjenje cijene zaduživanja za državu, ali i sve ostale sektore.'Nažalost, u uvjetima kada je na financijskim tržištima i dalje prisutna sumnja u stabilnost i održivost europskih integracija, uslijed nedovoljnog političkog jedinstva i djelovanja, teško je očekivati konvergenciju kamata u kratkom roku. Stoga će smanjenje kamata ovisiti dominantno o brzini i uspješnosti provođenja fiskalne konsolidacije', kaže Šantić.

Pred realnim su gospodarstvom brojne mogućnosti, ali i izazovi nakon ulaska u Uniju. 'Ne smijemo zaboraviti da će ulaskom u EU Hrvatska izgubiti mogućnost preferencije domaćih proizvođača na domaćem tržištu, što bi moglo značajno utjecati na prehrambenu industriju. I poljoprivrednu proizvodnju očekuju veliki izazovi, ponajviše zbog nespremnosti. Naime, do sada nije postignut značajniji napredak u okrupnjavanju proizvodnje te povećanju efikasnosti, a niz godina subvencije u poljoprivredi imale su više socijalni nego ekonomski karakter', objašnjava Šantić.

Smatra da je zbog trenutno nedovoljne konkurentnosti domaćeg gospodarstva te nedostatka radne snage, bez obzira na trenutno visoke razine nezaposlenosti, evidentno da Hrvatska svoj put na EU tržišta ne može tražiti kroz radno-intenzivne djelatnosti uz dobra niskog stupnja složenosti i dodane vrijednosti, poput brodogradnje ili masovne proizvodnje tekstila. Ulaskom u EU može se očekivati jačanje procesa preuzimanja i spajanja srednjih i velikih poduzeća.

'Kreatori gospodarske politike moraju nastaviti s naporima usmjerenim prema razvoju malog i srednjeg poduzetništva te traženju prostora za rast izvoza kroz formiranje prekograničnih klastera i izvoznih konzorcija', kaže Šantić. Ističe da Hrvatska mora u potpunosti iskoristiti sve svoje konkurentske prednosti.

'Bez obzira na već sad izniman značaj turističke djelatnosti, i dalje je vidljiv velik prostor za povećanje prihoda od turizma. Hrvatska ima značajnu prednost nad konkurentima i u transportu, zbog iznimno povoljnog geografskog položaja te mogućnosti kombiniranja svih vrsta transporta. Upravo te prednosti sugeriraju značajan potencijal za rast prihoda od izvoza usluga, pod uvjetom da se realiziraju dobro ciljane investicije u ovom sektoru', kaže Šantić.

Hrvatska će od 2014. do 2020. godine imati na raspolaganju više od 11 milijardi eura kroz EU fondove i subvencije za poljoprivredu.'Međutim, dosadašnja iskustva s nedovoljno brzim jačanjem kapaciteta na razini središnje države ukazuju na realnu mogućnost da lokalne jedinice neće biti u stanju iskoristiti u potpunosti mogućnosti koje im se nude kroz EU fondove. To je i rezultat činjenice da reforma jedinica lokalne samouprave nije provedena, a rad regionalnih razvojnih agencija nije dovoljno usklađen i efikasan. Također, postavlja se i pitanje izvora financiranja koje će trebati osigurati za sufinanciranje tih projekata', zaključuje Zdeslav Šantić.