Prema izračunu Instituta za javne financije, Hrvatska je od 1992. do 2015. na restrukturiranje i sanaciju brodogradilišta potrošila oko 30 milijardi kuna proračunskog novca. Najviše je utrošeno na spašavanje Brodosplita – oko 11 milijardi kuna, a slijede 3. maj (8,5 milijardi kuna), Uljanik (4,4 milijarde kuna), Brodotrogir (4,3 milijarde kuna) i Kraljevica (1,9 milijardi kuna).

Zadnji krug restrukturiranja pod paskom Europske komisije započeo je 2013. i zahvatio tri od pet velikih brodogradilišta - Brodosplit, Brodotrogir i 3. maj. Ta brodogradilišta ujedno su dobila nove vlasnike - Brodotrogir je pripao Kermas energiji Danka Končara, Brodosplit DIV-u Tomislava Debeljaka, a 3. maj pulskom Uljaniku. Od preostala dva brodogradilišta, Kraljevica je završila u stečaju, a Uljanik je bio dovoljno zdrav da izbjegne restrukturiranje.

I taman kad se proces ozdravljenja tri posrnula brodogradilišta primakao kraju, razboljelo se ono najveće, za koje se vjerovalo da ima sigurnu budućnost. Prema prvim procjenama, za sanaciju Uljanika država bi trebala iskeširati najmanje 350 milijuna eura. Kada se tome pribroje odobrena jamstva od 660 milijuna eura, ceh bi mogao biti puno veći. Da je situacija s pulskim brodogradilištem kritična potvrđuje i vijest da je potencijalni strateški partner, tvrtka Kermas energija Danka Končara, u srijedu odobrila pozajmicu od 12,4 milijuna eura da Uljanik vrati dug banci kako bi se izbjegao stečaj.

Koliko će u konačnici porezne obveznike koštati spašavanje pulskog brodogradilišta, ovisit će to o uspješnosti 'terapije' koja čeka zeleno svjetlo Bruxellesa, ali već sada je jasno da će se ukupna sanacijska bilanca povećati osjetno iznad postojećih 30 milijardi kuna.

Preostala tri preživjela brodogradilišta - 3. maj, Brodosplit i Brodotrogir - ove godine završila su proces restrukturiranja, što znači da u idućih 10 godina ne smiju primati izravnu državnu pomoć, već moraju samostalno funkcionirati na tržištu.

Najteži slučaj, splitski škver, relativno se dobro drži, premda još uvijek ima dosta slobodnih kapaciteta, a muku muči i s dugoročnim financiranjem novogradnji. Prema riječima čelnog čovjeka Tomislava Debeljaka, tvrtka već drugu godinu zaredom posluje u debelom plusu, što dokazuje da je restrukturiranje uspjelo i da nije bilo nenamjenskog trošenja. Brodosplit trenutno u knjizi narudžbi ima 13 bodova, a najatraktivnija novogradnja je polarni kruzer vrijedan 110 milijuna eura koji se gradi za nizozemskog naručitelja. Splitski škver značajan dio prihoda ostvaruje i od drugih djelatnosti, poput gradnje čeličnih brana za Veneciju.

Prošlogodišnji poslovni rezultati tek donekle mogu opravdavati Debeljakov optimizam. Lani je splitski škver ostvario snažan rast prihoda od 34 posto (na 648 milijuna kuna) i rekordnu dobit od 70,5 milijuna kuna. Međutim, kada se isključi državna potpora, koja je lani iznosila 89 milijuna kuna, splitski škver je bio u blagom minusu. S obzirom na to da je lani zaključena isplata državne pomoći, Brodosplit će morati još malo poboljšati efikasnost da bi ostao iznad vode. Međutim, da bi to uspio, Debeljak od države traži jamstva i kredite HBOR-a kojima bi se pratila dogovorena izgradnja velikih brodova, čija pojedinačna vrijednost doseže stotinjak milijuna eura.

Od tri brodogradilišta koja su prošla kroz proces restrukturiranja, lani je najveće prihode, gotovo 800 milijuna, ostvario 3. maj. Međutim, za razliku od Brodosplita, riječko brodogradilište bilježi negativne trendove – pad prihoda za 10 posto i dobiti za gotovo 90 posto (na tri milijuna kuna). Bez državne pomoći, koja je lani iznosila 160 milijuna kuna, uz ovakve trendove održivost njegova poslovanja je upitna. Da stvar bude gora, i većinski vlasnik, pulski Uljanik, upao je u financijske probleme pa sada i riječko brodogradilište dijeli njegovu sudbinu.

Brodotrogir već dvije godine posluje bez državnih potpora, ali trendovi nisu ohrabrujući. Poslovni prihodi su iz godine u godinu niži, a lani su iznosili svega 90,1 milijun kuna. U odnosu na 2016. pali su za 35 posto, a u dvije godine su se prepolovili. S druge strane raste zaduženost, a primjetni su i problemi s likvidnošću. Tako je 2016. većinski vlasnik za pokriće tekućih obveza uplatio 9,3 milijuna eura i izdao jamstvo za sve dospjele obveze. U ožujku ove godine sindikat se digao na noge zbog kašnjenja plaća, a Danko Končar priznao je da poslovanje nije održivo zbog viška zaposlenih i niske produktivnosti.

Priliku za zdravije poslovanje Končar vidi u suradnji s najvećim finskim brodogradilištem Arctech, koje se specijaliziralo za gradnju brodova opremljenih za polarne uvjete plovidbe na sjevernom morskom putu. Unatoč neuspjehu u restrukturiranju Brodotrogira, Končar se upustio u avanturu s Uljanikom, a najavio je i preuzimanje spomenutog finskog brodogradilišta, čime bi postao jedan od najvećih europskih brodograditelja.

Završetkom procesa restrukturiranja tri velika brodogradilišta više ne smiju primati financijsku potporu države, ali to ne znači da ostaju bez ikakve državne pomoći. Brodograditelji će i dalje moći koristiti različite oblike podrške, kroz financijske instrumente kao što su podrška razvoju inovacija, razvoju proizvoda, istraživanju i razvoju, kao i pristup državnim jamstvima, ali kroz drugačije omjere, primjerene tržišnim uvjetima.

U Ministarstvu gospodarstva planiraju osnovati i svojevrstan jamstveni fond za sva brodogradilišta, ne samo ona najveća, nego i brojna druga manja brodogradilišta. Međutim, uvjet za korištenje jamstava bio bi taj da su brodogradilišta financijski stabilna te da imaju dobre poslovne rezultate, prostor na tržištu i konkurentan proizvod.