Njihova stabalca za vrijeme blagdana krasit će domove više od 1000 zagrebačkih obitelji. Otprilike toliko ih Željko proda svake godine, a očekuje da će isti rezultat polučiti i ove sezone.

'Moj otac Nikola započeo je sve ovo. Obitelj se iz Krašića preselila u Zagreb i velik broj polja ostao je neiskorišten. Kad je već imao zemlju, odlučio je probati s borovima. Tijekom godina naučio je puno o njima - koliko im treba da narastu, što im smeta i kako ih njegovati. Malo-pomalo sadio ih je sve više pa danas na šest polja u Krašiću i u okolici Zagreba imamo posađenih više od 20 tisuća borova', govori Željko dok sjedimo u njegovu automobilu u koji smo pobjegli od hladnoće.

Nalazimo se u rasadniku u Odranskom Strmcu, jednom od južnih rubnih zagrebačkih naselja koja nimalo ne odišu gradskim štihom. Oko nas su polja prekrivena mrazom. Cakle se na zubatom suncu kao i Željkove smreke. U tom svečarskom ruhu čekaju sječu koja kreće za nekoliko dana.

'Sva stabla koja vidiš izrasla su iz sjemena koje skupljamo od češera borova. Jedni smo od rijetkih u Hrvatskoj koji imaju svoje sjeme. Kupujemo jedino sjeme nordijske jele jer je iznimno teško dobiti njezin češer', objašnjava Željko.

POGLEDAJTE VIDEO:

Kako vas, kao vašeg novinara, ne bi zbunilo to miješanje pojmova 'bor', 'smreka' i 'jela' - samo kratka botanička digresija. Riječ je o tri srodne, ali različite biljke koje spadaju u porodicu borovki. U svakodnevnom govoru uvriježilo se pak da se borovima ili jelkama naziva sve zimzeleno i igličasto drveće koje se kiti za Božić.

Crnkovići uzgajaju običnu smreku, srebrnu smreku i nordijsku jelu. Zajedničko im je to što sve tijekom godina rasta traže puno brige i truda. Običnoj smreci da naraste do visine od dva metra, kada je spremna za rezanje i prodaju, treba oko osam godina. Njezinoj srebrnoj rođakinji i do 10 godina, a nordijska jela dolazi do te visine tek nakon 13 godina.

'Borovi traže gotovo svakodnevnu pažnju, pogotovo dok su mali. Najgore je ljeti, kad je suša. Morate ih redovno zalijevati i to ne vodom iz vodovoda. Zemlja je tad vruća i kad biste ih zalili hladnom vodom, osušili bi se. Pripremite bačve u kojima se voda ugrije preko dana i onda ih polijete predvečer', uči nas Željko.

U proljeće se mora pak boriti s travom, najvećim neprijateljem borova dok su nejaka stabalca.

'Na gredici od šest metara od pola kilograma sjemenja izraste do 5000 borova. Gredica je pripremljena za brz rast borova. Zemlja je meka i rahla te puna vlage. Na njoj odlično uspijeva i trava. Kada je ne bismo čupali svaki dan, ugušila bi borove. Oko većih stabala pak morate redovno kositi travu jer požute u visini do koje ih prekriva. Oko svakog zasađenog bora morate proći dva do tri puta godišnje, a imamo ih više od 20 tisuća. Pa računaj koliko je to rada', kaže Željko.

U gredicama borovi borave od dvije do tri godine, a onda se presađuju u školicu, odnosno na zemljište na kojem stabla jačaju i dobivaju bočne grančice. Školicu 'pohađaju' dvije godine te se treći put presađuju na livadu, na kojoj budu do kraja svog života.

Za ona sretnija stabla kraj znači sječu, prodaju te kićenje kuglicama i lampicama. Ostala, koja su preružna za prodaju ili odu previše u visine, uglavnom se usitne i završe kao gnojivo.

Crnkovići se u jesen, kad je najmanje posla oko borova, organiziraju za udarni dio godine – prosinac. Nekoliko dana prije početka prodaje kreće sječa stabala, a dotad već znaju i koja će im biti prodajna mjesta.

'Do prodajnih mjesta dolazite na dva načina. Jedan je preko Tržnica Grada Zagreba, a drugo je prodaja na privatnim zemljištima. Znači s privatnim vlasnikom zemlje dogovorite najam, izvadite potrebne dozvole, prijavite se i platite porez. Kad idete preko Tržnica, tad licitirate za prodajna mjesta koja su javno objavljena. Obično ih u cijelom gradu ima više od 50', objašnjava Željko.

Cijena najma gradskih lokacija kreće se od deset tisuća kuna, a najskuplji je centar grada, u kojem su cijene i iznad 40 tisuća kuna.

Crnkovići će ove sezone imati četiri prodajne lokacije, od čega su jednu unajmili od Grada na križanju Horvaćanske ceste i Ulice braće Domany. Ostale tri su u Lučkom te u krugu Arena centra.

'Riskiramo svake godine. Neke pozicije čine se savršene, a na kraju prodate 30 posto od onoga što ste očekivali. Uz sve to imate ostale troškove. Morate angažirati radnike, posjeći borove, dovesti ih na prodajno mjesto… Ali uz sve to uspijevamo biti u plusu. Nekad manjem, nekad većem. Zaradite toliko da neku mjesečnu prosječnu plaću podebljate za 20 do 30 posto', kaže Željko.

Cijenu borova Crnkovići nisu mijenjali zadnjih desetak godina. Obična smreka prodaje se za od 100 do 150 kuna, cijena srebrne je od 200 do 400 kuna, dok je nordijska jela najskuplja i prodaje se za od 300 do 500 kuna, ovisno o veličini.

'Ljudi obično kupuju srebrnu smreku. Nordijska jela je skuplja jer je dugovječnija. Režemo je do pet dana prije prodaje i ona bez problema može izdržati četiri do šest tjedana bez padanja iglica. Obična smreka izdrži oko tri tjedna, a srebrna četiri. Trajnost bora produžit ćete ako ga stavite u vodu i ako nije blizu radijatora. Tad će trajati i do 30 posto duže', savjetuje nam Željko.

Traženi su i borovi s korijenjem, posađeni u posudama, koji su oko 50 kuna skuplji od rezanih. Od ukupne prodaje na njih otpada oko 10 do 15 posto.

'Najveće probleme rade nam prekupci koji uvoze borove i ruše cijenu. Takva stabla sječu se još početkom studenog te se čuvaju u hladnjačama. Dovezu se u Hrvatsku, odmrznu i prodaju u veleprodaji. Uvozni borovi znaju imati čudan miris frižidera', upozorava Željko, čija je procjena da od ukupnog broja borova koji se prodaju u Hrvatskoj njih čak 60 posto dolazi iz uvoza.

Bez obzira na sve nedaće, Željko ima volju nastaviti obiteljsku tradiciju. Iako bi mogao živjeti samo od svoje male informatičke tvrtke, kaže da bi mu bilo žao ugasiti više od 20 godina uhodan posao.

'Otac je uložio jako puno ljubavi… Potrebno je puno godina da dođete u ovu fazu u kojoj smo mi. San mi je pokriti našim borovima cijelu Hrvatsku. Ali je problem distribucija i logistika jer se ne radi o klasičnom paketu. Međutim neću odustati od tog plana…', kaže Crnković.

Najveća radost mu je to što im se gotovo 30 posto kupaca vraća svake godine.

'Lijepo je čuti kad ljudi pohvale ljepotu vašeg stabla. To vam da energiju da nastavite. Unatoč zimi i hladnoći, teškom radu i velikoj brizi', zaključuje Željko.