Dolaskom zime većina radnika u sezonskim djelatnostima ostaje bez posla, a poslodavci već nakon nekoliko mjeseci moraju tražiti nove. Kako bi riješili ovaj problem, poslodavci mogu najboljim djelatnicima ponuditi status stalnog sezonca te im na taj način osigurati radno mjesto i novčanu potporu u razdoblju neaktivnosti
Stalni sezonac mjera je aktivne politike zapošljavanja koju već niz godina provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje u suradnji sa zainteresiranim kompanijama. Ove godine mjeru koristi više od 2000 sezonskih radnika te zbog prirode djelatnosti nisu u mogućnosti raditi punih 12 mjeseci.
Mjera je dostupna poslodavcima iz svih djelatnosti koji tijekom godine imaju razdoblja smanjenog obujma posla zbog sezonskog obilježja poslovanja. Status stalnog sezonca može dobiti radnik koji je kontinuirano radio najmanje šest mjeseci kod istog poslodavca i koji će kod njega raditi još najmanje jednu sezonu.
Korisniku ove mjere u razdoblju izvan sezone (maksimalno šest mjeseci) poslodavac uplaćuje doprinose, a zavod za zapošljavanje isplaćuje mu novčanu pomoć. Stalni sezonac ima pravo na naknadu kao i drugi nezaposleni radnici. U prva tri mjeseca neaktivnosti prima šezdeset posto svoje prosječne bruto plaće, odnosno najviše 70 posto prosječne neto plaće u RH ostvarene u prethodnoj godini (4781 kunu), a za preostalo razdoblje trideset posto bruto plaće, odnosno najviše 35 posto prosječne neto plaće u RH (2185 kuna).
Poslodavci mogu koristiti ovu mjeru za onaj broj stalnih sezonaca koliko imaju zaposlenih na neodređeno vrijeme, pri čemu su stalnim sezoncima dužni uplaćivati doprinos za mirovinsko osiguranje i to za prva tri mjeseca u punom iznosu produženog osiguranja, a u naredna tri mjeseca u iznosu od 50 posto produženog osiguranja.
Od ove godine poslodavcima je omogućeno da stalnog sezonca po potrebi angažiraju do 30 dana i u vremenu trajanja produženog osiguranja za potrebe pripreme iduće sezone. Pritom radnici za taj angažman mogu dobiti naknadu, ali ne višu od iznosa prosječne novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti.
Stalni sezonac s poslodavcem sklapa standardni ugovor o radu na određeno vrijeme, uz dodatak u kojem se navodi da obje strane unaprijed iskazuju namjeru da će sklopiti novi ugovor o radu za sljedeću sezonu.
Radnik se obvezuje da će se odazvati pozivu da se zaposli sljedeće sezone, a u slučaju da ne prihvati posao sljedeće sezone, dužan je vratiti uplaćene doprinose iz produljenog osiguranja.
Financijske potpore lani je koristilo 5769 stalnih sezonaca, a u ovoj godini (do 31. listopada) u mjeru je uključeno 2229 osoba, doznajemo iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Kontinuirani radni odnos sezoncima je osiguralo 217 poslodavaca. I ove godine najviše stalnih sezonaca imaju turističke kompanije, među kojima prednjače Valamar Riviera, Plava laguna i Hoteli Brela.
U Valamaru su program Stalni sezonac pokrenuli još 2014. s više od 300 zaposlenika. Od tada taj broj iz godine u godinu raste te je ove godine uključeno više od 1000 sezonskih djelatnika. Prije tri godine unaprijedili su ovu popularnu mjeru pokretanjem Valamara +3, programa koji stalnim sezoncima garantira zaposlenje najmanje devet mjeseci svake od iduće tri godine, što znači stabilna i kvalitetna primanja čitavu godinu.
'Stalni sezonci koji uđu u program Valamar +3 tijekom cijelog trogodišnjeg perioda ugovora imaju status zaposlenog radnika te produženo mirovinsko osiguranje, kao i prednost pri zapošljavanju u stalni radni odnos u Valamaru. U razdoblju u kojem ne rade, što može biti najviše tri mjeseca godišnje, poslodavac uplaćuje produženo mirovinsko osiguranje, čime je osiguran cjelogodišnji radni staž jednako kao i stalnim djelatnicima. Trenutno je gotovo 500 stalnih sezonaca u programu Valamar +3', pojašnjavaju iz Valamara.