U prvom dijelu ove analize cilj nam je prikazati koji su segmenti gospodarstva i u kojoj mjeri najviše izloženi aktualnoj pandemiji koronavirusa, odnosno jesu li subjekti određenih veličina u većoj mjeri zahvaćeni krizom. Veličinu poslovnih subjekata primarno određuju broj zaposlenika, ostvareni prihodi i ukupna imovina, a kao takvi dijele se na mikro (jedan od kriterija je godišnji prosjek broja zaposlenih do 10), male (godišnji prosjek broja zaposlenih do 50), srednje (godišnji prosjek broja zaposlenih do 250) i velike (godišnji prosjek broja zaposlenih veći od 250). Prve isplate potpora za očuvanje radnih mjesta bile su one za mjesec ožujak, a iznosi potpora isplaćenih subjektima prema njihovoj veličini, za razdoblje od ožujka do lipnja, vidljivi su na sljedećem grafikonu.

Iz grafikona iznad vidljivo je da je većina potpora isplaćena u prva tri mjeseca (po našim procjenama više od 70 posto ukupnih potpora isplaćenih za 2020.g.), kada su donesene mjere obuhvatile veliki dio subjekata. U prva tri mjeseca isplaćeno je 5,6 mlrd. kuna, a kada se pridoda i lipanj dolazimo do brojke od cca. 6 mlrd. kuna isplaćenih potpora. Navedeno upućuje na to da je u prvom tromjesečju isplate potpora cilj Vlade bio u što većoj mjeri amortizirati početni udar pandemije na gospodarstvo u cjelini. S druge strane, od lipnja pa nadalje, mjere su se fokusirale na najizloženije djelatnosti i subjekte pa su i iznosi potpora značajno smanjeni.

Ovdje je bitno spomenuti i činjenicu da je glavnina sredstava isplaćena mikro, malim i srednjim subjektima (87 posto), što nam ukazuje na njihovu značajno veću izloženost aktualnoj pandemiji nego kod velikih subjekata.

Da bismo potvrdili pretpostavku o većoj izloženosti mikro, malih i srednjih subjekata pandemiji, analizirali smo relativnu izloženost pojedine veličine jer nam ona pruža bolju sliku realnog utjecaja pandemije. Izloženost prema veličini utvrdili smo na način da smo stavili u omjer broj zaposlenih i poslovni prihod kod subjekata koji su primili potporu u odnosu na subjekte iste veličine koji ju nisu dobili. Baza za ovu analizu bili su subjekti koji su predali godišnje financijske izvještaje za 2019.g., koji sudjeluju u ukupno dobivenim potporama s 84 posto. Grafički prikaz navedene relativne izloženosti je vidljiv ispod.

Navedeni grafikoni potvrđuju kako su mikro, mali i srednji subjekti značajno izloženiji pandemiji u odnosu na velike subjekte. Prvi grafikon nam pokazuje kako je znatno veći broj zaposlenih u mikro, malim i srednjim subjektima koji su primili potpore u odnosu na one koji nisu, dok je za velike subjekte situacija obrnuta. Ista situacija vidljiva je i na drugom grafikonu koji se temelji na poslovnim prihodima, gdje je veći dio poslovnih prihoda koje generiraju mikro, mali i srednji subjekti primio potpore nego što nije, a kod velikih subjekata je ponovo situacija obrnuta.

Možemo zaključiti da je aktualna kriza pogodila više od 60 posto mikro, malih i srednjih subjekata u odnosu na 44 posto velikih. Promatramo li cjelokupno gospodarstvo, ukupna izloženost pandemiji je 55 posto. Relativno najpogođeniji su mali i srednji poduzetnici, mali prema broju zaposlenih, a srednji prema prihodima.

Rezultati ove analize indiciraju da u nadolazećem razdoblju možemo očekivati veće probleme u plaćanju obveza kod mikro, malih i srednjih poduzetnika koji su i općenito ranjiviji dio gospodarstva (posebice se to odnosi na mikro i male subjekte).

U ovom dijelu analize cilj nam je prikazati relativnu izloženost pojedinih sektora pandemiji koronavirusa u razdoblju od ožujka do lipnja. Subjekte smo zbog jasnijeg i jednostavnijeg prikaza podijelili u 90-ak sektora u skladu s nacionalnom klasifikacijom djelatnosti, koju objavljuje Državni zavod za statistiku na temelju međunarodne klasifikacije djelatnosti. Analizom smo obuhvatili subjekte svih veličina koji su predali godišnje financijske izvještaje za 2019.g. U analizi smo utvrdili proporciju subjekata koji su primili potpore prema broju radnika, prihodima i broju subjekata u određenom sektoru u odnosu na ukupan sektor. Uz navedeno, vodili smo računa i o tome da su sektori koje ćemo istaknuti po prihodima relativno značajniji u odnosu na ostale, odnosno gospodarstvo. S obzirom da apsolutne veličine sektora značajno variraju, ova analiza pruža bolji uvid u stvarnu pogođenost pojedinog sektora pandemijom.

Na grafikonu ispod vidljivo je 5 sektora koje je pandemija najjače pogodila u razdoblju od ožujka do lipnja.

Utvrdili smo da je prosječan kombinirani utjecaj krize na ove sektore prema kriterijima poslovnih prihoda i broja zaposlenih iznad 80 posto. Zanimljivo je primijetiti da je samo djelatnost pripreme i usluživanja hrane i pića među prvih 5 po apsolutnim iznosima primljenih potpora, dok je smještaj šesti. Možemo zaključiti da su 4 od 5 sektora direktno ili indirektno vezani uz turizam. Trgovina na veliko i malo motornim vozilima vezana je indirektno uz turizam preko velikog udjela prodaje rent-a-car kućama, dok je za ostala tri, osim prerade drva i proizvoda od drva i pluta osim namještaja to razvidno iz naziva.

Uz izloženost u razdoblju od ožujka do lipnja, analizirali smo i utjecaj pandemije u lipnju kada je početni udar pandemije oslabio te su se potpore dodjeljivale subjektima čiji je prihod pao za više od 50 posto. Ovaj segment analize pokazuje intenzitet i trajnost pandemije kod najpogođenijih sektora, a izradili smo ju temeljem podataka o subjektima koji su nastavili primati potpore u lipnju u odnosu na dobivene u svibnju. Grafički prikaz nalazi se ispod.

I prema ovom kriteriju su najpogođeniji sektori smještaja, putničke agencije i organizatori putovanja i djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića. Uz njih su se na ovom popisu našle i djelatnosti iznajmljivanja i davanja u zakup (leasing) i kopnenog prijevoza i cjevovodnog transporta. Sve nabrojane djelatnosti su direktno ili indirektno vezane uz turizam, koji je bio pogođen zbog smanjene mobilnosti ljudi.

Rezultati analize pokazuju visoku izloženost pandemiji sektora vezanih uz turizam, što predstavlja problem za našu ekonomiju zbog visokog udjela turizma (izravnog i neizravnog) u BDP-u i ukazuje na slabosti nediverzificiranih gospodarstava. S druge strane, željeli bismo istaknuti sektore koji su najmanje pogođeni pandemijom u razdoblju od ožujka do lipnja, a vidljivi su na grafikonu ispod.

Prosječna kombinirana izloženost navedenih sektora pandemiji iznosi 15 posto, odnosno višestruko je manja od najpogođenijih sektora i prosječnog utjecaja koji je pandemija imala na gospodarstvo (ukupno je krizom zahvaćeno 55 posto subjekata). Bitno je istaknuti kako ovih 5 sektora nadmašuje prosjek ekonomije, uglavnom vrlo značajno, posebno kod računalnog programiranja i proizvodnje osnovnih farmaceutskih proizvoda, po rastu prihoda, broja zaposlenih i ostvarenoj dobiti. Također, ovih je 5 sektora bolje od prosjeka ekonomije i po produktivnosti, likvidnosti i određenim mjerama zaduženosti. Posebno bismo naglasili kako smo analizirali i izvoznu konkurentnost, mjereći je udjelom izvoza u prihodima te došli do zaključka da je ovih top 5 sektora i u ovom segmentu bitno bolje od prosjeka ekonomije, što posebno vrijedi za proizvodnju osnovnih farmaceutskih proizvoda i računalno programiranje i savjetovanje.

U ovom dijelu analizirali smo utjecaj pandemije i mjera na gospodarstvo u cjelini. U tom kontekstu promatrali smo kretanje broja nezaposlenih, dug opće države (kao posto BDP-a) i stopu rasta realnog BDP-a. Između ostalog, cilj ovog dijela analize bio je utvrditi jesu li donesene mjere imale učinka.

Vjerujemo da su mjere imale učinka, odnosno da bi broj nezaposlenih bio znatno veći da nisu donesene. Kao što se može vidjeti na grafikonu iznad, broj nezaposlenih je na kraju listopada 2020. i uz mjere za očuvanje radnih mjesta veći za cca. 34.000 u odnosu na isto razdoblje 2019.g. Zanimljivo je istaknuti kako je broj nezaposlenih na kraju veljače 2020.g. bio za otprilike 18.000 manji nego u istom razdoblju 2019.g. pa je ukupan realni efekt pandemije veći od 50.000. Bitno je primijetiti i kako se trend pozitivnog kretanja broja nezaposlenih promijenio u ožujku s dolaskom pandemije koronavirusa u Hrvatsku.

Kao što se može vidjeti na grafikonu ispod, dug opće države kao postotak BDP-a će se u 2020. prema najavama ekonomskih analitičara bitno povećati i biti na povijesno visokim razinama.

Osim značajnih sredstava isplaćenih u vidu potpora za očuvanje radnih mjesta, na ovaj pokazatelj utječe i očekivani jak pad bruto domaćeg proizvoda. S obzirom na jačinu novog udara (vala) pandemije, potrebna je dodatna injekcija (potpore) države kako bi se minimizirala šteta i omogućio što brži oporavak gospodarstva. Smatramo da je u uvjetima niskih kamatnih stopa i inflacije, smisleno do određene razine povećavati deficit državnog proračuna i javni dug kako bi se u što je moguće većoj mjeri očuvala zaposlenost i gospodarstvo. Naravno, pritom treba voditi računa da se potpore isplaćuju subjektima koji imaju potencijal opstati na tržištu (budući da se isplaćuju i za pokriće fiksnih troškova, a ne samo za očuvanje radnih mjesta) i da nam visina javnog duga ne postane preveliki teret za budućnost. Vjerujemo, a tako je istaknuto i iz Vlade RH, da će se dio uloženih sredstava u mjere za očuvanje zaposlenosti i gospodarstva moći refundirati iz sredstava EU.

Na sljedećem grafikonu prikazan je realni rast/pad BDP-a u razdoblju od 2008.g. do 2020.g.

Sukladno očekivanjima ekonomskih analitičara, pad u 2020. će biti najviši u zadnjih 20 godina. Naša je projekcija, a nju je prije nekoliko dana iznijela i rejting agencija Fitch, da će pad BDP-a u 2020. iznositi 9 posto. Istaknuli bismo kako ćemo BDP iz 2008.g. u realnoj vrijednosti i u relativno optimističnom scenariju dostići tek 2022.g. S obzirom na kretanje hrvatskog rasta (pada) BDP-a u zadnjih 15-ak godina, vjerujemo da je važno, osim o kratkoročnom smanjenju štete od pandemije koronavirusa, čim prije otvoriti važna pitanja potencijala oporavka i dugoročne održivosti našeg gospodarstva.

U tom su kontekstu pozitivne najave o skorašnjem dolasku učinkovitog cjepiva i posljedičnom oporavku svjetskog i našeg gospodarstva. Uz to, možemo računati i na sredstva iz EU koja bi trebala ubrzati oporavak naše ekonomije.

Ipak, valja napomenuti kako su u prošlosti posljedice krize, zbog strukture naše ekonomije, bile dugotrajnije i dublje nego u drugim gospodarstvima. Nepoznanica je i jesu li se, odnosno u kojoj mjeri su promijenjene navike i preferencije potrošača i kakav će utjecaj imati na naše gospodarstvo.

Sagledavajući rezultate naše ekonomije jasno je kako trebamo djelovati u smjeru promjene postojećeg gospodarskog modela, smanjiti direktnu i indirektnu ovisnost o turizmu, odnosno diverzificirati ekonomiju. Nadalje, bitno je umanjiti utjecaj javnog sektora, razvijati zdravu poduzetničku klimu, orijentirati se prema novim tehnologijama i znanjima, povećati izvoznu i općenitu konkurentnost naše ekonomije, kako bismo gospodarstvo transformirali u dugoročno održivo i uspješno. Vjerujemo da jedan od primarnih ciljeva naše Vlade treba biti stvaranje okvira za te promjene i stimuliranje izvozno konkurentnih i tehnološko inovativnih sektora adekvatnim mjerama ekonomske politike.