Najsuša pustinja na svijetu, čileanska Atacama, puni se hrpama nenošene odjeće iz cijeloga svijeta. Planine tekstila svakodnevno rastu kako u Čile pristižu brodovi puni majica, gaća, pulovera i ostalih odjevnih predmeta iz svjetskih trgovina brze mode
Većina toga proizvodi se u Kini i Bangladešu i završi u dućanima u SAD-u, Europi i Aziji. Kada se odjeća ne kupi, dovozi se u čileansku luku Iquique kako bi se preprodala u zemljama Latinske Amerike.
Agencija France-Presse (AFP) otkrila je da oko 59.000 tona odjeće svake godine završi u luci u Čileu. Od toga se najmanje 39.000 tona premjesti na deponije u pustinji.
Alex Carreno, bivši zaposlenik u uvoznom odjelu luke Iquique, rekao je za AFP da odjeća 'stiže iz cijelog svijeta'. Carreno je objasnio da se većina nje odlaže na pustinjskom deponiju jer se pošiljke ne mogu preprodati u Latinskoj Americi.
Odbačena odjeća sada pokriva dobar dio pustinje Atacama kod gradića Alto Hospicia.
'Problem je to što odjeća nije biorazgradiva i sadrži kemijske tvari, pa se ne prihvaća na općinskim odlagalištima', rekao je za AFP Franklin Zepeda, osnivač EcoFibre, tvrtke koja od tekstilnog otpada izrađuje toplinske i akustične izolatore za zgrade.
Brza moda, iako je pristupačna, pokazuje se kao iznimno štetna za okoliš.
Prema izvješću Ujedinjenih naroda, modna industrija uzrokuje od osam do 10 posto svjetskih emisija ugljika. U 2018. također je utvrđeno da modna industrija troši više energije od zrakoplovne i brodarske industrije zajedno.
Svake sekunde otprilike jedan kamion tekstila završi na otpadu ili je spaljen. Procjenjuje se da se svake godine gubi 500 milijardi dolara na jedva nošenoj odjeći, onoj koja se vrlo rijetko reciklira. Ako se ništa ne promijeni, do 2050. godine modna industrija trošit će četvrtinu maksimalne dopuštene količine ugljika na svjetskoj razini.
Bojanje i obrada tekstila odgovorni su, prema procjenama, za 20 posto globalnog onečišćenja vode, a pranjem sintetike u mora i oceane godišnje se ispusti oko 0,5 milijuna tona mikrovlakana, što je 35 posto primarne mikroplastike koja se ispušta u okoliš.
Prema statistikama Ellen McArthur Foundationa, humanitarne organizacije sa sjedištem u Velikoj Britaniji, proizvodnja odjeće udvostručila se tijekom 15 godina, od 2004. do 2019.
Europski građani godišnje troše gotovo 26 kilograma i bace 11 kilograma tekstila, a 87 posto rabljene odjeće spali se ili završi na smetlištu.