Problem proračuna nije u prihodnoj strani nego u razini rashoda, a posebno u distribuciji tih rashoda koji ni u dovoljnoj ni u mogućoj mjeri nisu bili usmjereni u gospodarstvo, ocjena je predsjednika Hrvatske gospodarske komore (HGK) Nadana Vidoševića u komentaru na vladine mjere za ublažavanje krize, objavljenom iz HGK.
Vidošević smatra kako je pogrešno kretati prvenstveno s mjerama koje se bave povećanjem prihoda jer je to očuvanje dosadašnje politike, te ističe da je put u drastičnom smanjenju rashodne strane proračuna.
U povodu novog rebalansa proračuna Hrvatska gospodarska komora želi još jednom skrenuti pozornost na antirecesijske mjere koje je predložila početkom veljače, a koje su trebale ublažiti kontinuirano produbljivanje recesije s jasnim pojavnim oblicima ozbiljne strukturne krize.
HGK, kaže se u komentaru, daje potporu predsjednici Vlade Jadranki Kosor na radikalnim rezovima i potpunom zaokretu u vođenju državne politike, ali uz jasno nedvosmisleno upozorenje da nas je populistička politika dovela u ovakvu gospodarsku situaciju i u ma kakvom obliku se ona ponovno pojavljivala opasna je za hrvatsko društvo.
Temelj vođenja ukupne gospodarske politike uvijek se ogleda kroz strukturu proračuna i pogrešno je kretati prvenstveno s mjerama koje se bave povećanjem prihoda jer je to očuvanje dosadašnje politike. Put je u drastičnom smanjenju rashodne strane proračuna, ističu iz HGK.
Pritom navode podatke da je hrvatski proračun u razdoblju 2005.-2008. porastao za 35,1 posto u prihodnoj strani i 32,2 posto u rashodnoj strani.
Ovi podaci nedvosmisleno pokazuju da problem hrvatskog fiskusa nije u prihodnoj strani proračuna nego u razini rashoda, a posebno u distribuciji tih rashoda koji na žalost ni u dovoljnoj ni u mogućoj mjeri nisu bili usmjereni u gospodarstvo.
Vidošević smatra da bi novi rebalans proračuna morao biti proračunsko rješenje za razdoblje do kraja 2010. u kojem bi se razdoblju izradila proračunska slika Hrvatske u narednih pet godina, što bi bio jasan pokazatelj kakvu Hrvatska ima viziju budućnosti.
Ovako odgovorno vođenoj fiskalnoj politici monetarna politika mora biti čvrsti partner vođen jedinim strateškim ciljem - punoj zaposlenosti nacionalne ekonomije
Posebna pozornost mora se posvetiti racionalizaciji ukupnog poslovanja tzv. javnih poduzeća i onih koji imaju monopolski položaj na tržištu gdje su, ocjenjuje, vjerojatno i najveće rezerve kad se govori o rashodima na razini države.
Dodaje da se ne smije zanemariti vrlo nepovoljnu platnu bilančnu poziciju Hrvatske. U tom kontekstu hrvatsko gospodarstvo tu postaje ključni partner države na putu ekonomskog oporavka.
Svako dodatno opterećenje tog sektora, koji je i inače podnio najveći teret populizma, direktni je atak na sposobnost Hrvatske da odgovori gospodarskim izazovima, zaključuje Vidošević.
