Nizu gospodarskih grana koje su se našle u poslovičnom nebranom grožđu usred pandemije koronavirusa pripada i globalno značajna automobilska industrija. Sektor u kojem je diljem svijeta zaposleno više od 10 milijuna ljudi na polupraznim je gumama bio i prije recesije, a situacija sada izgleda još puno gore, što potvrđuju i neki objavljeni podaci o poslovanju u prva tri mjeseca ove godine.

Proizvođači automobila su 2017. prodali ukupno 95 milijuna vozila i nadali su se da će uskoro prebaciti i magičnu granicu od 100 milijuna. No očekivanja se nisu ostvarila ni 2018., a ni prošle godine, te su mnogi očekivali da će 2020. biti prekretnica. Sada je jasno da toga neće biti i da Volkswagenu, General Motorsu, Fordu, Fiatu, Chrysleru, Peugeotu, Toyoti, Nissanu, Renaultu i drugima i dalje prijeti nesigurna vožnja.

Općenito gledajući, industrija je u boljoj situaciji nego tijekom krize prije deset godina. Većina proizvođača ima više novca na raspolaganju i posluju s nešto višim maržama, što im daje malo prostora za manevre. No proizvodnja u Europi i Sjevernoj Americi već se nalazi bitno ispod razine otprije godinu dana. Zbog visokih fiksnih troškova proizvođači automobila mogu lako nagomilati gubitke jednom kad počnu proizvoditi ispod kapaciteta. Neki analitičari, čije stavove prenosi britanski Economist, procjenjuju da bi samo u ovom tromjesečju osam najvećih američkih i europskih proizvođača moglo potrošiti 50 milijardi dolara, a tim tempom do kraja godine mogli bi ostati bez 'ušteđevine'.

Koronavirus je udario na proizvođače s više strana. U nizu država tvornice su zatvorene kako bi se izbjegli kontakti među zaposlenicima, a prodaja je stradala zbog ograničavanja kretanja građana. Neizvjesnost oko stanja ekonomije također je utjecala na odgađanje odluka o kupnji novih automobila, a zbog smanjenih prihoda mnogi bi kupci mogli prestati vraćati kredite za kupnju automobila koji znaju biti vezani uz financijske tvrtke što posluju unutar automobilskih grupa. Uz sve to, na tržištu je došlo do pada vrijednosti rabljenih vozila, što šteti lizing-kompanijama. Niz država uveo je mjere koje su usmjerene pomoći radnicima, ali i samim kompanijama, i iako bi subvencije, posebno za radnike koji su privremeno ostali bez posla, mogle pomoći u kratkom roku, u dugom roku priča je sasvim drukčija.

Automobilska industrija nalazi se u osjetljivoj fazi prelaska s jedne tehnologije na drugu. Većina najvećih proizvođača ima dvije linije. Staru, veću, etabliranu tehnologiju od koje još uvijek ostvaruju profite i novu, manju i revolucionarnu, s automobilima na električne i hibridne pogone, a koja još uvijek posluje s gubicima. U sadašnjoj situaciji postoji opasnost da će u želji da održe poslovanje kompanije srezati investicije u novije tehnologije, što će dodatno produljiti agoniju. U takvim uvjetima državna pomoć proizvođačima automobila može olakšati preživljavanje, no njome će se i dalje održavati stare tehnologije, umjesto da velika kriza natjera industrijske mastodonte na radikalnije promjene i snažnije prihvaćanje tzv. zelenih tehnologija, odnosno automobila koji nemaju pogon na motore s unutarnjim sagorijevanjem.

Nova tehnologija nužna je za opstanak proizvođača automobila, no čak i njeno puno prihvaćanje ne mora nužno značiti da će potražnja za novim vozilima bitno jačati. S jedne strane, pandemija će vjerojatno pojačati averziju građana prema javnom prijevozu, u kojem lako dolazi do prijenosa virusa. S druge strane, prebacivanje na rad od kuće znači i manju potrebu za novim vozilima, što opet smanjuje potražnju i jednako vrijedi za staru i za novu tehnologiju.

Dio rješenja mogao bi ležati u nastavku konsolidacije u industriji kako bi se izbjeglo stvaranje dvostrukih troškova za iste investicije u razvoj. Fiat Chrysler i francuski PSA su potkraj prošle godine najavili spajanje koje i dalje ide prema planu, a poznate su i druge, nešto manje suradnje na razvoju novih tehnologija. No alijanse među proizvođačima automobila su povijesno prilično škakljive i neke među njima lako bi se mogle raspasti.

Blagu utjehu pružaju podaci iz Kine, u kojoj se ekonomija postepeno pokreće. Tvornice se polako stavljaju u pogon, a prodaja oživljava. Prodaja osobnih automobila u veljači bila je 80 posto niža nego u istom mjesecu lani, u ožujku je taj pad bio upola manji, a u prva tri tjedna travnja prodano je samo sedam posto manje vozila nego u istom razdoblju prošle godine.

No čak i ako se prodaja ponešto oporavi, autoindustriji prethode drugi izazovi. Za pokretanje proizvodnje moraju biti sigurni da će i njihovi dobavljači biti u stanju isporučiti narudžbe, a s globalnim proizvodnim lancima to je sve samo ne sigurno. Naravno, tu je i rizik od drugog vala pandemije krajem ove ili početkom iduće godine.

Utjecaj šoka koji je donio koronavirus možda je najvidljiviji iz financijskih rezultata koje je ovog tjedna objavio Volkswagen, jedan od tri najveća svjetska proizvođača automobila. Njemačka kompanija izvijestila je da je u prvom ovogodišnjem kvartalu operativna dobit srezana za više od 80 posto, s lanjskih 4,8 milijardi na samo 900 milijuna eura, a kupcima je isporučeno 23 posto manje vozila nego lani, odnosno ukupno dva milijuna komada.

Prihodi grupe smanjeni su za 8,3 posto, na 55,1 milijardu eura. Direktor za financije Frank Witter za pad je okrivio pandemiju Covida-19 i dodao da očekuju da će u drugom kvartalu ostvariti gubitak iz poslovanja. U priopćenju kompanije stoji i da će operativna dobit za ovu godinu biti 'znatno ispod prošlogodišnje', no očekuju da će 2020. ipak završiti s pozitivnim financijskim rezultatom.

Među najvećim svjetskim imenima autoindustrije jedino bi Tesla mogla bez većih problema prebroditi izazovno razdoblje. Kompanija nema stare tehnologije koja bi opterećivala troškove, ima dostatnu knjigu narudžbi za siguran nastavak proizvodnje i investitori vjeruju u nju, što je vidljivo iz podatka da jedino Toyota ima veću tržišnu kapitalizaciju.

Industriji automobila budućnost je bila izazovna i bez virusa. Pandemija je donijela nove prepreke na put, a šefovima kompanija trebat će vrlo velika spretnost za volanom da bi se održali na cesti.