Smarter upozorava da je cijena svinjskih polovica u odnosu na isto razdoblje prošle godine pala za čak 14,7 posto, dok je u Hrvatskoj pad bio nešto blaži i iznosio je 6,2 posto, što znači da su cijene svinjetine na domaćem tržištu bile veće za sedam posto u odnosu na prosječnu cijenu u EU-u.

"Koliko god ta razlika, koja je išla u korist domaćih farmera, bila povoljna za našu proizvodnju, to istovremeno znači da su domaći farmeri nekonkurentni u odnosu na cijene svinjetine koja dolazi iz EU-a, odnosno da će viškovi proizvedenog mesa u ostatku EU vrlo brzo završiti na hrvatskom tržištu i srušiti domaće cijene mesa", ističu iz Smartera.

Napominju da cijene junećih polovica nisu slijedile te trendove, već su došle na razinu od čak osam posto ispod cijena u odnosu na EU-ov prosjek.

Proizvodnja junetine u Hrvatskoj je dugotrajnija i specifična, računalo se na tržište Italije na kojemu je zbog korone došlo do enormnog pada potražnje u HoReCa sektoru, te na izvoz na bliskoistočno tržište koji je također bio stopiran i smanjen, što je stvorilo iznenadne viškove domaćeg junećeg mesa, a pad cijena i izazvalo velike probleme domaćim tovljačima, pojašnjavaju iz Smartera.

Smatraju da je unatoč kratkoročnim mjerama koje je Ministarstvo poljoprivrede poduzelo kako bi pomoglo tim sektorima, puno važnije kakve posljedice opisani trendovi mogu imati na dugoročnu proizvodnju mesa u Hrvatskoj, odnosno položaj farmera.

Pozitivnim u sektoru svinjogojstva u 2019. u Smarteru vide rast samodostatnosti od sedam posto, pa je Hrvatska bila jedna od rijetkih zemalja u EU-u u kojoj je povećana potrošnja svinjskog mesa po stanovniku, u čemu smo 13 posto bolji od EU-ova prosjeka.

"Taj pozitivni trend u svinjogojstvu očekivano je probudio optimizam i nakon dugo godina pozitivna očekivanja o mogućim dugoročnim kretanjima, odnosno u trajnom obnavljanju svinjogojske proizvodnje", kažu u Smarteru.

No napominju kako je istodobno u proizvodnji goveđeg mesa samodostatnost pala za šest posto, usprkos povećanoj proizvodnji u klaonicama od četiri posto, što i dalje ukazuje na problem uvoza i klanja teladi, odnosno na problem pada vlastite proizvodnje teladi od čak 25 posto u odnosu na 2012. godinu.

Postavljaju stoga pitanje može li naša poljoprivreda iskoristiti blagi pozitivni trend rasta u svinjogojstvu, te ne dozvoliti da kratkoročno negativni utjecaji pada cijena, koje su posljedica viškova svinjetine u EU, ugroze simboličan porast samodostatnosti u toj grani.

Isto tako, pitanje je može li se određenim kratkoročnim mjerama, ali i dugoročnim potporama osnažiti ovaj sektor, učiniti konkurentnijim i pretvoriti u jednog od generatora rasta dodane vrijednosti u hrvatskoj poljoprivredi, kaže se u analizi.

U Smarteru drže kako je uz sve kratkoročne mjere nužno razmisliti i o svim mogućim dugoročnim mjerama za poticanje proizvodnje mesa.

Orijentacija na proizvodnju visokokvalitetnog svinjskog mesa određene genetike i dužine tova, koje bi imalo određene realne kvalitativne prednosti, bio bi, kako navode, jedan od izlaza za rast dodane vrijednosti.

Proizvodnja svinja na bazi domaće hrane, kojoj se zna podrijetlo i način proizvodnje, gdje svaka životinja ima jasan i detaljan trag sljedivosti, što samoj preradi osigurava sigurnost, ali i svježinu, elementi su kvalitete koju treba isticati kao dodanu vrijednost domaće proizvodnje, pokazuje Smarterova analiza sektora mesa. 

Smarterovi stručnjaci smatraju i kako je u sektoru proizvodnje junadi daleko lakše brendirati hrvatski "Baby beef", donijeti strateški plan marketinških nastupa na ciljanim tržištima, a kroz gospodarsku diplomaciju osigurati kontinuirani i ravnopravni tretman naših proizvođača na izvoznim tržištima.