'Imamo li jednu ili dvije vlade i kojoj od njih vjerovati - onoj od četvrtka ili onoj od ponedjeljka?', pita u akutalnom osvrtu ravnateljica Instituta Katarina Ott.

Vlada je u ponedjeljak, 19. travnja objavila Program gospodarskog oporavka koji je 'idejno odličan i koji bi kao strateški dokument zaista trebalo pozdraviti', ističe Ott.

U Programu stoji gotovo sve ono za što se IJF već godinama zalaže - povlačenje države iz gospodarstva, provođenje nužnih strukturnih reformi, racionalizacija javne uprave, smanjivanje proračunskih rashoda, pojednostavljenje poreznog sustava, reforma sustava potpora...

Sve što smo željeli nalazi se u Programu, no sličnih smo takvih dokumenata već imali, obično pod nazivom strategija, kaže Ott i dodaje kako je uvijek izostajala operacionalizacija za koju ni u Programu nije jasno navedeno kada će uslijediti.

Programu, nastavlja, nedostaje tko je konkretno odgovoran za provedbu pojedinih aktivnosti, u kojim rokovima, što će tko i kako raditi, koliko će to koštati i jesu li i od kuda predviđena sredstva za provedbu.

Ott zamjećuje i da su rokovi, kada se i nude, prilično neambiciozno postavljeni.

Pritom navodi kako se izrada registra zaposlenika javnog sektora predviđa do 31. ožujka 2011., a taj se podatak zna već i sad s obzirom da se većini plaće doznačuju preko državne riznice, ili bi Vladi na zahtjev to javna poduzeća i izvanproračunski fondovi mogli poslati u tjedan dana.

'Postupno smanjenje udjela i prihoda i rashoda opće države u BDP-u za 3 postotna boda predviđa se tek do 2020. Budući da proračun opće države u Hrvatskoj iznosi gotovo polovicu, dok je prosjek zemalja u tranziciji tek oko jedne trećine BDP-a, proces njegovog smanjenja bi zaista trebao biti brži', smatra Ott.

Podsjeća i da je Vlada četiri dana ranije, 15. travnja, objavila prijedlog Smjernica za pomoć poduzećima u teškoćama, podsjeća na proceduru rješavanja zahtjeva te upozorava kako se, nažalost, nameće čitav niz problema.

Ott primjerice pita tko će i na temelju čega odlučivati o tome hoće li se dug prema državi otpisati ili pretvoriti u udjel države u kapitalu, upozorava da je vrlo diskutabilna definicija 'poduzeća u teškoćama', a predviđene su i iznimke, upitna je sposobnost ministarstava da stručno i nepristrano obrađuju zahtjeve te provjere zadovoljava li tražitelj silne kriterije, itd.

Možda će, kaže Ott, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja 'uspjeti onemogućiti bar neke neutemeljene zahtjeve, no poljoprivreda i ribarstvo koji nisu u njenoj nadležnosti mogli bi se oteti kontroli'.

Upozorava i kako je realna bojazan da će Smjernice povećati udio države u gospodarstvu te kako stvaraju i prostor za arbitražno odlučivanje i korupciju.

'Ukratko, Smjernice i Program nude različite poglede Vlade na rješavanje gospodarskih problema', zaključuje Ott.