Financijska tržišta nisu u ponedjeljak ujutro imala puno vremena slaviti i formalan izlazak Grčke iz tzv. programa spašavanja kroz koji je južnoeuropska država u proteklih osam godina od Europske unije (EU), Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda kroz kredite dobila čak 289 milijardi eura pomoći kako bi se izbjegao njen potpuni financijski krah i posljedice koje je on mogao donijeti za eurozonu i zajedničku valutu. Završetak programa možda je mogao biti dobra prilika za barem prigodnu ceremoniju, no ona će biti u sjeni nove financijske krize na jugu Europe.

Umjesto da europski financijski centri strahuju od kraha u Grčkoj, nove bore na čelima bankara od Berlina do Madrida sada izaziva Turska. Tamošnja valuta lira u ponedjeljak je opet krenula lagano slabiti u odnosu na dolar i euro, a taj nastavak deprecijacije loš je znak nakon kratke stabilizacije tečaja prošlog tjedna. Iz njemačkog ministarstva financija u ponedjeljak je tako stigla izjava da turska valutna kriza predstavlja dodatni rizik za njemačku ekonomiju uz napetosti koje proistječu iz odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama te nesigurnosti vezanih uz izlazak Velike Britanije iz EU-a. Razvoj događaja u Turskoj tako 'predstavlja novi vanjski ekonomski rizik', stoji u objavi njemačkog ministarstva.

Nijemci su samo posljednji u nizu onih koji su iskazali zabrinutost situacijom u Turskoj. Prije nekoliko dana londonski poslovni list The Financial Times objavio je informaciju da je ECB sve jače zabrinut zbog izloženosti pojedinih velikih europskih banaka, a vijest je izazvala rasprodaju dionica europskog financijskog sektora. Reuters se pak pozvao na vlastite izvore bliske ECB-u koji su otkrili da europska središnja banka već nekoliko tjedana pojačano nadzire nekolicinu banaka, što se smatra mudrim potezom s obzirom na situaciju, ali i potvrđuje informacije da situacija još nije kritična.

Prema tim informacijama, situacija je posebno neugodna u španjolskoj banci BBVA, talijanskom UniCreditu te francuskoj BNP Paribas. To dijelom potvrđuju i podaci o izloženosti pojedinih država prema Turskoj koje je objavio britanski Guardian pozivajući se na Banku za međunarodna izravnanja (BIS, Bank for International Settlements). Španjolske banke su, prema tim podacima, prema Turskoj izložene u iznosu od 80,9 milijardi dolara. Francuska je izložena više nego upola manje, 35,1 milijardu dolara, a Italija sa 18,5 milijardi dolara, tek nešto više od SAD-a. U usporedbi s ukupnom aktivom europskih banaka koja prelazi 20 bilijuna eura, iznosi se i ne čine toliko značajnima, no za pojedine banke ipak predstavljaju solidan rizik.

UniCredit, vlasnik Zagrebačke banke i najveća talijanska banka po iznosu aktive, u Turskoj je prisutan ispodpolovičnim udjelom u banci Yapi Kredi. Analitičari investicijske banke Goldman Sachs tu tursku banku smatraju posebno ranjivom zbog visine potrebnog kapitala, no UniCredit službeno ne pokazuje previše zabrinutosti zbog toga. Tamo kažu da Turska u ukupnim prihodima grupe sudjeluje s manje od dva posto te da pad vrijednosti lire neće donijeti previše zahtjeva za dodatnim kapitalom.

No u izvještaju banke Credit Suisse navodi se da Turska ostaje rizik za UniCredit i da je vlasnički udio u banci Yapi Kredi, koji se u knjigama UniCredita vodi po vrijednosti od 2,5 milijardi dolara, zapravo trenutno vrijedan tek 1,1 milijardu. Rizik za talijansku, ali i za spomenute španjolsku i francusku te druge europske banke proizlazi iz velikih kredita koje su turske kompanije podizale u stranim valutama.

Kako je turska lira od početka godine deprecirala za četrdesetak posto u odnosu na dolar i euro, a kompanije svoje prihode ostvaruju najvećim dijelom u lirama, jasno je da njeno slabljenje vrlo lako može dovesti do problema s otplatom kredita. Iako bi nastavak pada vrijednosti lire mogao dovesti do jačih posljedica za tursku ekonomiju, ekonomisti procjenjuju da općenito situacija u Turskoj ne predstavlja prevelik rizik za kompletan bankovni sustav eurozone te da bi u slučaju turskog ekonomskog kraha rast BDP-a eurozone mogao biti niži tek za 0,1 postotak.

U ponedjeljak je objavljena i ranije snimljena izjava u kojoj turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan još jednom za krah turske valute optužuje vanjske neprijatelje. On kaže da je cilj valutne krize to da se 'Tursku i njen narod baci na koljena'. Erdoğan je kazao i da će 'oni koji misle da mogu Tursku kroz tečaj natjerati na predaju uskoro vidjeti da su se prevarili' i iako ovaj put nije izravno imenovao 'neprijatelje' koji stoje iza napada na turske financije, turski je predsjednik već ranije za to okrivljavao 'kamatni lobi', zapadne agencije za kreditni rejting i financijaše.

Investicijska agencija Turske, pozivajući se na podatke turske središnje banke, navodi da je u posljednjih petnaestak godina najveći inozemni investitor u Tursku bila Velika Britanija, slijede Nizozemska, zemlje Arapskog zaljeva, SAD, Španjolska, Njemačka te Austrija i Rusija. No te brojke mogu ponešto i maskirati stvarni izvor kapitala jer tvrtke kroz koje formalno dolaze investicije mogu biti registrirane u drugim državama u odnosu na one iz kojih zbilja potječe novac. Po tim istim podacima, od 2003. do 2017. Turska je privukla 193 milijarde dolara stranih investicija, a krajem prošle godine 58.400 kompanija imalo je inozemni osnivački kapital u toj državi.

Brojke pokazuju da bi recesija i kriza turske ekonomije, koja je otprilike četiri puta veća od grčkih, svakako ostavila traga na gospodarstvo EU-a, najvećeg turskog vanjskotrgovinskog partnera. No u sadašnjoj geopolitičkoj situaciji ekonomska kriza u Turskoj predstavlja i vrlo velik rizik za političke odnose između Zapada i Istoka. A to znači da bi vrući europski jug mogao nastaviti podgrijavati politiku EU-a usprkos tome što je ljetu kraj.