Udruga Franak izvjestila je kako je Vrhovni sud po sedmi put stao na stranu potrošača s konvertiranim kreditom, odbivši prijedlog za dopuštenje revizije Privredne banke Zagreb
Priopćenje Udruge Franak prenosimo u cjelosti
'Važno je reći da je tužitelj dobio ukupno obeštećenje sa zateznim kamatama oko 40.000 eura, za konvertirani kredit isplaćen u iznosu oko 74.000 eura te je PBZ morao platiti još i dodatnih 3.200 eura sudskih troškova. Tužitelja je u tom predmetu zastupao riječki odvjetnik Marko Vučinić.
Ukupno je sedam puta dosad Vrhovni sud RH presudio u korist potrošača s konvertiranim kreditima, od čega su bile izvršene čak tri isplate obeštećenja, dok je u preostale četiri odluke utvrđeno to da potrošač ima pravni interes utvrđivati ništetnost ugovora odnosno djelomičnu ništetnost ugovora bez obzira na provedenu konverziju, budući da konverzijom nisu konvalidirane ništetne ugovorne odredbe. Valja naglasiti da su dvije od tih odluka već potvrđene i na Ustavnom sudu, od kojih je po jednoj od njih izvršena i isplata obeštećenja.
Iako se radi o uistinu odličnim i utemeljenim odlukama Vrhovnog suda RH, valja napomenuti da tri presude kojima je utvrđen i isplaćen iznos obeštećenja ipak nisu meritorna rješenja za pitanje obeštećenja, budući da se radi o odlukama koje su takve zbog toga što su odvjetnici banaka pogriješili u proceduralnom smislu, pa nisu uspjeli sa zahtjevima za dopuštenje revizija. Mi ćemo ovom prigodom izdvojiti najvažnije dijelove iz svih sedam odluka u korist potrošača s konvertiranim kreditima:
1. Tim odlukama utvrđuje se da svaki potrošač koji je konvertirao kredit na temelju zakona iz 2015. godine ima pravni interes utvrđivati ništetnost ugovora.
2. Utvrđeno je također da se ništetnost ne može konvalidirati i da ona vrijedi ex tunc, od početka ugovornog odnosa.
3. Odlučeno je također u nekoliko odluka da potrošač ima pravo utvrđivati preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredaba.
U svemu tome što navodimo nedostaje još samo jedna rečenica, koju Vrhovni sud nije još uvijek izrekao, a koja otprilike glasi:
'Potrošač, koji je konvertiran na temelju zakona, IMA pravo na preplaćene kamate i preplaćeni tečaj na temelju ništetnih odredaba iz temeljnog ugovora, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni potrošaču.'
Konverzijom uistinu nije došlo do ravnoteže na temelju posljedica ništetnosti, budući da nisu vraćeni niti preplaćeni iznosi kamata i tečaja, niti su plaćene pripadajuće zatezne kamate, a dokazi za to su sljedeći:
1. Konvertirana glavnica veća je od glavnice na koju potrošač ima pravo izuzećem ništetnih odredaba.
2. Kamatna stopa utvrđena konverzijom veća je od kamatne stope s početka ugovornog odnosa.
3. Anuiteti nakon konverzije veći su od anuiteta na početku ugovornog odnosa.
4. Konverzijom nisu vraćeni preplaćeni anuiteti i nisu plaćene pripadajuće zatezne kamate do dana konverzije.
5. Preplata utvrđena konverzijom čini svega 10 % ukupnog obeštećenja koje čine preplaćeni anuiteti i obračunane zatezne kamate.
Tek kada se tih 5 točaka dovede u red, nastaje ravnoteža prava i obveza između banaka i potrošača s konvertiranim kreditima.
Ako Vrhovni sud ne bi dao potrošačima s konverzijama pravo na puno obeštećenje, oni bi na kraju platili ukupno oko 50 % novca više nego isti takvi potrošači koji nisu konvertirali kredite, ali su dobili pravomoćne presude i isplate od banaka. To je pravno i ustavno neprihvatljivo, pa očekujemo da Vrhovni sud konačno donese odluku u skladu s hrvatskim pravom i pravom Unije. Najave iz prošle godine bile su takve da će prošireno vijeće o tome odlučiti početkom godine! Godina je odavno počela!', navodi se u priopćenju Udruge Franak.
