Riječki ugostitelj Nikola Eterović kazao je za Novi list ako nema dokaza da su ugostiteljski objekti izvor zaraze.

– Ako, primjerice, pogledate restorane gdje se održava potreban razmak i provode sve epidemiološke mjere, rizik je vrlo mali. Ono što će se sada dogoditi jest to da će se ljudi koji na druženja dolaze u kafiće, nastaviti družiti doma, gdje apsolutno nema epidemioloških mjera. Što se tiče mjera za očuvanje radnih mjesta od 4.000 kuna, dio ugostitelja nije ispunio kriterije, a isto tako, jasno je da 4.000 kuna nije plaća te da bi i naši djelatnici htjeli pojesti komadić šunke na Božić. Ovim mjerama se pomoglo barem dijelu zaposlenih, no mi ugostitelji smo »fasovali« i sada bez adekvatne pomoći i kompenzacijskih mjera ne znam koliko će ugostiteljskih firmi preživjeti, kazao je ovaj riječki ugostitelj koji u svojim objektima ima 25 zaposlenih.

Pad prometa je stalan još od proljeća te akumulacije nema, a ne mogu dobiti niti mjere potpore za likvidnost. Konkretno, Eterović je još u travnju predao zahtjev HAMAG-Bicrou, da bi zahtjev bio u obradi punih šest mjeseci.

– Mi imamo tekuće obaveze, moramo platiti državi davanja, plaće radnicima, dobavljače, a sredstva za likvidnost se toliko čekaju, upozorio je Eterović, istaknuvši da novo zatvaranje za mnoge lokale znači propast, a kod drugih sasvim sigurno smanjenje broja zaposlenih.

Vlasnik caffe bara u gradu Robert Salečić potvrdio je kako je i u njegovom objektu prosinac, uz ljetne mjesece, po prometu među najboljim mjesecima.

– Ono što je sada sigurno jest velika neizvjesnost, a bojim se i otkaza. Meni, a vjerujem i mnogim kolegama, smeta što se mjere donose od danas do sutra, svaki put. Tako ne samo da ne možemo planirati kakvo-takvo poslovanje, nego nam se dogodilo i u prošlom lockdownu, a tako će biti i sada, da ćemo svi imati zaliha robe, a znamo da se radi o kvarljivoj robi s kojom nećemo znati što i koja će nam propasti, kazao je Salečić, piše Novi list.

– Stvarno se nadamo i vjerujemo da će nam država pomoći jer ovo je jako teška situacija za sve. Bojim se samo da se neće dogoditi da 10. prosinca predam zahtjev za pomoć, a novac dobijem tek u siječnju ili veljači. Naravno, sve obaveze u prosincu, iako ne radim, moram platiti. A novac neću moći dobiti ako ih u prosincu, kada prihoda nema, ne platim. Sve je to jedan začarani krug i bez pomoći ne znam kako ćemo to premostiti, pojasnio je Salečić.

Dubravka Jurić, voditeljica restorana u centru, kazala je pak kako je situacija i ovako vrlo teška, gostiju nema, međutim, u objektu koji ima 14 zaposlenika nisu uspjeli dobiti niti 4.000 kuna potpora.

– Promet je pao, sve uvjete realno imamo, međutim potporu za radna mjesta nismo dobili. I zbog toga jer smo lani tijekom ljeta nabavili opremu koju smo kompenzirali, a što nam je ušlo u promet i, iako realnog povećanja posla nije bilo, nismo zadovoljili kriterije. U neku ruku s obzirom na sve, možda je i bolje da smo zatvoreni, jer su troškovi i dalje veliki, a posla skoro pa i nema. Za deset ručkova se ne isplati raditi. Jasno je da sada, s ovim zatvaranjem, svi čekamo od države nekakvu kompenzaciju jer je prosinac inače bio jači po prometu i ne znamo kako ćemo preživjeti, rekla je Jurić te dodala kako još uvijek razmišljaju hoće li uopće krenuti u dostavu hrane koja je ugostiteljima omogućena jer je isplativost upitna.

Zagrebačka špica, strogi centar u kojem su najposjećeniji kafići u gradu, objavu strožih epidemioloških mjera dočekala je gotovo posve praznih terasa. Vlasnica kultnog kafića Charlie, Zdenka Braun, kaže da su mjere, kakve god bile i jesu, samo nastavak jedne loše, ako ne i grozne godine.

– Bolje je i ne raditi nego raditi s minusom. Puno je zaraze, svi se bojimo i s te strane je razumljiva odluka. A mi ionako ništa ne možemo promijeniti. Ljudi se boje izlaziti van, što je i normalno, kaže Zdenka Braun, piše Novi list.

Čeka se cjepivo, dodaje, a do tada što će biti i tko će izdržati, tko zna. Slično raspoloženje i u znanom Bulldog baru u Bogovićevoj.

– Bolje da nas zatvore, jer i ovako i onako smo bili u lockdownu zadnja tri tjedna, ako ne i mjesec dana. Ljudi su izgubili naviku, boje se. Mi ne možemo opstati ni s ovim mjerama koje su nam bile do sada dane, smatra Vlatko Duvančić, voditelj Bulldog bara.

Kafić Bonita na Cvjetnom trgu stolove ima samo na otvorenom. Ukazuje na to i djelatnica Estera Sabljić.

– Mi imamo samo terasu, držimo razmak između stolova, imamo po tri stolca po stolu, a mogli bi i to smanjiti na dva, nemamo zatvoren prostor, pa ako se u kinu može držati razmak u zatvorenom prostoru, zašto ne bi mogli i na otvorenom!? Meni to nije jasno i zato smatram da je ovo krivi potez. Ako se već zatvaralo, mislim da se trebalo zatvoriti unutrašnje prostore, ili postrožiti sve do kraja pa da ne rade ni kina, ni kazališta, ni kafići, mišljenja je Sabljić.

Pritom pokazuje terase Cvjetnog trga koje, ne dvoji, nije trebalo zatvarati i koje su uz strože mjere mogle raditi.

Ugostitelji ukazuju na brdo nelogičnosti, poput toga da ni njihovi zaposlenici ne mogu u banci dobiti kredit jer rade u ugostiteljskoj djelatnosti, do činjenice da su u drugim državama vlasti ugostiteljima pomogle kompenzacijom u određenom postotku prometa, u Sloveniji primjerice sa 70 posto. Upozoravaju kako hrvatski ugostitelji plaćaju i dalje jedan od najviših PDV-a u Europi, od 25 posto plus 3 posto poreza na potrošnju, dok su mnoge druge države u ovoj krizi upravo išle sa smanjenjem PDV-a.

– Kad bi nam se barem izjednačila stopa na 13 posto na sve, već bi bila neka pomoć, ukazuju riječki ugostitelji, uz zaključak kako je ugostiteljstvo zatvaranjem prvo na udaru, no kako će se domino-efekt s vremenom preliti i na druge, piše Novi list.