S 350 ovaca, tri ovčinjaka, 40 jutara vlastite zemlje i 5 hektara unajmljenog državnog zemljišta Ivan Kiš iz Mačkovca kod Slatine svrstava se u srednje velike uzgajivače ovaca virovitičko – podravskog kraja. Od 1994. godine pa do sada u svoj je obiteljski posao uložio oko milijun kuna, a zahvaljujući 'svaštarenju' uspio se održati i u vremenu teške gospodarske krize, ali i započeti s novim ulaganjima
U početku je, 1994., preuzeo donaciju 40 merino ovaca iz Australije, a tri godine nakon toga podigao je kredit HBOR-a u iznosu od 110 tisuća kuna, s rokom otplate od sedam godina.
Njime je uskoro uzgojio stado od 665 odraslih ovaca. Kredit je, uz dvije godine počeka, otplatio u roku. Tijekom godina otkupljivao je i zarasla, napuštena okolna gazdinstva, na njima izgradio nekoliko gospodarskih objekata, a prije otprilike godinu dana počeo je i s gradnjom omanjeg hotela – restorana sa sobama za prenoćište.
U njemu će, za dvije – tri godine, primati lovce, ali i strance zainteresirane za seoski turizam i čuvanje ovaca. U tom projektu, u koji namjerava uložiti još oko 500 tisuća do milijun kuna, zaposlit će 4 – 6 kuhara i konobara koji će gostima nuditi različite kulinarske specijalitete s naglaskom na jela od ovčetine.
U susjednom selu – Hum Varošu, Kiš je kupio još nekoliko imanja na kojima će stare, autohtone slavonske kuće drvenih stropova preurediti za boravak turista, a okućnice koristiti za proizvodnju zdrave hrane, turističku berbu trajnih nasada i spravljanje slavonske zimnice.
Na širem imanju namjerava uzgajati lješnjake i orahe kako bi gostima omogućio njihovu berbu i otkup.
Ivan Kiš
'Mukotrpan je ovo posao, ali ako čovjek želi preživjeti ne smije odustajati. Nismo se htjeli baviti proizvodnjom na veliko pa prodaju dogovaramo izravno s kupcima koji nas nazivaju telefonom. Cijena janjeta kreće se, ovisno o težini, oko 100 eura i ljudi su ponudom uglavnom zadovoljni. Od svega što imamo ništa ne bacamo – za vunu dobijemo 1,5 kn po kilogramu, a gnojivo koristimo za uzgoj raznih ratarskih kultura', kaže Kiš i dodaje kako bi poslovao i bolje da je u zakup uspio dobiti više državnog zemljišta potrebnog za proizvodnju stočne hrane.
'Tražio sam 20 hektara, a na zadnjem sam natječaju, 2010., dobio samo pet. Prijašnjih sam godina dobivao oko 15 hektara, ali od 2000. dobivam znatno manje, pa je i početna proizvodnja sa 665 ovaca pala na sadašnjih 350', kaže Kiš.
U ovom obiteljskom poslu zaposlio je i jednog pastira kojemu je, zbog njegove krajnje neimaštine, u zadnjih petnaest godina osiguravao skrb, a prije pet godina njemu i njegovoj nevjenčanoj supruzi izgradio i manju kuću. U to je, kaže, uložio oko 150 tisuća kuna.
