Sve tehnike koje se mogu koristiti za promjenu genetskog sastava živog bića, a koje su razvijene nakon 2001. godine, smatraju se NGT-om. Ovo vremensko ograničenje nije slučajno: posljednja uredba EU-a o genetski modificiranim organizmima donesena je 2001. godine. Ali od tada se puno toga promijenilo.

Najpoznatiji NGT objavljen je 2012. To je promijenilo cijelo područje istraživanja jer je pomoću tehnike CRISPR moguće konkretnije i preciznije mijenjati gene.

Genetske škare mogu se usmjeriti na željeno mjesto u genetskom materijalu i po želji mijenjati svojstva stanica. Na taj način mogu se uzgajati biljke koje bi se bolje nosile s vrućinom ili sušom.

'NGT može pomoći da usjevi postanu otporniji na bolesti', piše gotovo 1500 znanstvenika u otvorenom pismu zastupnicima u Europskom parlamentu, pozivajući na ublažavanje pravila o korištenju metoda genetskog inženjeringa. Prema njima, ciljane i precizne promjene genetskog koda biljaka mogle bi pomoći u smanjenju korištenja pesticida, a istovremeno osigurati prinose poljoprivrednicima.

Emmanuelle Charpentier i Jennifer Doudna također su među potpisnicima. Njih dvije smatraju se tvorcima genetskih škara CRISPR/Cas i za to su 2020. godine dobile Nobelovu nagradu za kemiju.

Kada se koristi CRISPR/Cas, postoji velika razlika u odnosu na prethodne metode genetskog inženjeringa: da bi se koristile genetske škare, u biljku se ne mora unijeti genetski materijal stranih organizama. To je bio slučaj s prethodnim procesima genetskog inženjeringa.

S novim metodama, na kraju se više ne može razlikovati je li do genetske promjene u biljci došlo konvencionalnim uzgojem ili u laboratoriju. To znači da za potrošače ne bi trebalo biti nikakve razlike kad jedu poljoprivredne proizvode.

Nekoliko međunarodnih specijaliziranih društava došlo je do zaključka da hrana iz konvencionalnog ili genetski podržanog uzgoja treba biti jednako sigurna. Međutim postoje i kritički glasovi te pozivaju na daljnja istraživanja sigurnosti genetski modificiranih organizama.

Za istraživače koji su napisali otvoreno pismo Europskom parlamentu korištenje novih metoda genetskog inženjeringa također je pitanje brzine, a na njega se potpisao i Thomas Ott, profesor biljne biologije na Sveučilištu u Freiburgu. Trenutačno je potrebno deset do 15 godina da sorta koja je razvijena konvencionalnim uzgojem dođe na tržište.

'Taj je proces također neophodan za prilagodbu postojećih sorti novim izazovima u poljoprivredi - bilo da se radi o klimatskim promjenama ili potrebi za postizanjem većih prinosa za globalnu sigurnost hrane', rekao je Ott za Tagesschau. Taj razvoj mogao bi se iznimno skratiti korištenjem tehnologija genetskog inženjeringa.

Međutim pitanje patenata još nije razjašnjeno te kritičari strahuju da bi genetski modificirano sjeme moglo postati znatno skuplje za poljoprivrednike. Patenti ne potpadaju pod mogući novi zakon EU-a i morali bi se zasebno prilagoditi. Osim toga, zagovornici potrošača i udruge za zaštitu okoliša strahuju da potrošači u budućnosti više neće moći razlikovati genetski modificirane od konvencionalno uzgojenih proizvoda.

'Kao kompanije u prehrambenoj industriji, znamo da su mnogi kupci skeptični prema genetski modificiranim proizvodima i žele sami odlučiti hoće li ih kupiti i jesti', piše u otvorenom pismu više tvrtki, među kojima su Frosta, Alnatura i dm.